Povrijeđeni etnički osjećaji Crnogoraca  

IZ NASE PROŠLOSTI

Šta su o stanju u Crnoj Gori poslije ujedinjenja 1918. pisali pojedini jugoslovenski listovi

STANJE u kome je dovedena Crna Gora i njeno stanovištvo nakon ujedinjenja u državi kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i represije vojnih srbijanskih vlasti nad stanovnicima, izazvali su veliki otpor na nasilje i to kod većine stanovništva dovedenog do materijalne bijede i siromaštva - ispod svih civilizovanih naroda. Naravno, manji dio onih koji su bili u propagandi srbijanskog režima imali su privilegije.

Takvo stanje u Crnoj Gori naišlo je na kritiku i osudu jednog dijela ondašnje jugoslovenske štampe.
A Glas Crnogorca 26. jula 1920. godine prenio je pisanje zagrebačkog lista Hrvat i beogradske Republike povodom teškog stanja u Crnoj Gori.

Zagrebački list u uvodnom članku svog 74. i 75. broja, konstatuje da je nesrećnom srbijanskom okupacijom - upravom narod ove jadne zemlje doveo do očajnog stanja. Vrlo mali dio Crnogoraca - koji je iz Beograda dobro plaćen - pomaže srbijansku propagandu, dok najveći dio stanovništva odmentuo se u gore i bori se protiv srbijanskih nasilja. Stanje u Crnoj Gori je najsloženije. I to većinom zbog toga što su etički osjećaji, ovog plemenitog naroda povrijeđeni, što su današnji upravljači narodu nametnuti protiv njegove volje, što je razdvajanje i ono malo hrane i odjela srbijanska uprava povjerila bila većinom mladićima od 16 do 18 godina te su svi činili zloupotrebe, što je u Crnoj Gori uništen kućni mir i što je srpska redovna vojska i stare ljude batinala. 

Beogradska Republika u broju 66. kaže, između ostaloga i sledeće: U Beogradu se staraju da što više poraze i upropaste ono malo sirotinje crnogorske. Prošla godina (1919.) bila je izuzetno rđava, usjevi su podbacili ispod polovine. Ni manje ni više nego polovina stanovništva nije imala svoje hrane. Radova nije bilo, a na njih niko i ne misli. Zarade apsolutno nikakve nema, te se živi na kredite ili se prodaju, ili zalažu posljednji ostaci imovine. Gas se plaća 20 franaka litar, šećer 80 do 120 franaka. Kad bi neko mogao da prođe Crnu Goru i vidi kako je odjevena ona namučena sirotinja morao bi reći, da smo ispod svih civilizacijskih naroda. Svakog humanog čovjeka mora srce zaboljeti kad vidi u kakvim je ritama narod odjeven i na kakvoj prostirci odmara procijeđeno i omršavljeno tijelo.
Od Crnogoraca se traži nemoguće: da budu bijednici, da skapavaju od gladi i da budu mirni, da sa filozofskom rezigniranošću čekaju smrt od gladi i da budu lojalni. Od njih se traži, kaže se dalje u ovom tekstu, da poštuju državu, da je vole i brane, a da oni koji govore u ime njihovo trguju njihovim kostima, da se izmeću u dahije i siledžije. Ali, zlo dobro ne donosi. Ovakav sistem rada shvatio se u Crnoj Gori tako da je izvjesnim faktorima u Beogradu stalo da što više sahrane Crnu Goru, da što više zakrve Crnu Goru, i šta više unize vazda da bi opravdali svoju suludu politiku i da bi mogli cariti u ovoj velikoj nesreći.
Ali, varaju se, ova gruda će se braniti od svih dučmana, od svih poniženja u uvjerenju da će doći dan kada će i narod dobiti riječ i prečistiti stare i nove račune.
 

Pripremio: Miodrag Živković