Program | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Crnogorska etnička zajednica Australije

Većim zajednicama stalna je intencija asimilacija manjih, pa stoga nije čudan ni odnos srpske prema crnogorskoj zajednici. Slika bi, međutim, bila sasvim drugačija da crnogorski iseljenici imaju podršku države Crne Gore, ali je oni nemaju. Crnogorska vlast čak pospješuje proces asimilacije
Crnogorska etnička zajednica Australije svih ovih godina, od njenog osnivanja, bila je posvećena obnovi nezavisnosti Crne Gore. Istina je da je cijeli proces trajao mnogo duže nego što smo to mi željeli, ali za svaki potez tadašnje Vlade mi smo nalazili opravdanje, svjesni da je takvo taktiziranje neophodno. Znali smo da sa sviješću jednog velikog broja onih, koji i danas, a ne u vrijeme velikosrpskog kišobrana iz Beograda, stalno nešto prijete, treba imati izuzetno mnogo strpljenja i lagano ih prizemljavati. Na kraju je, kao šlag na torti i kao normalan i očekivan rezultat, došla i nezavisnost. Vjerujte da sam lično bio sasvim miran uoči i nakon referenduma. Osjećao sam da je to logičan završetak jednog vještački održavanog stanja i da mu je propisan kraj.
Iseljenici su čvrsto vezani za svoj zavičaj i posvećeni su mu dvostruko više. Naime, iseljenici prve pa i druge generacije veoma se teško uklapaju u anglosaksonsku sredinu i to rezultira još jačim okretanjem matici domovini. To je slučaj sa svim iseljenicima NON English background. Samo mi možemo da shvatimo kakvom su očaju, samoći i tuzi bile izložene ranije generacije, kojima nijesu bila dostupna moderna sredstva komunikacije. Danas se sve to daleko lakše podnosi. Zahvaljujući internetu, u toku smo svih dešavanja možda i prije od nekoga ko živi u samoj Crnoj Gori. Sa svojima i prijateljima imamo redovnu komunikaciju i kao da živimo nekakav, uslovno rečeno, fizički privremeno izdvojen život iz matične države.
Australija je status etničkih i vjerskih zajednica riješila na sasvim jednostavan način. Svako ima pravo da se organizuje po sopstvenim željama na bilo kojim osnovama uz strogo poštovanje australijskih zakona. Australiji to ne može da škodi, a iseljenici su okupljeni i svi su pod kontrolom. Tako je i očuvanje identiteta prepušteno samim zajednicama, pa je onda logično da su velike zajednice izuzetno dobro društveno i medijski organizovane. Takve zajednice ''jedu'' manje, ili im je to stalna intencija, pa se nije čuditi odnosu srpske prema crnogorskoj zajednici.
Naravno, slika bi bila sasvim drugačija da crnogorski iseljenici imaju otvorenu i jaku podršku države Crne Gore, ali je oni NEMAJU! Crnogorska vlast čak pospješuje proces asimilacije i ponižava sav trud koji Crnogorska zajednica ulaže u očuvanju nacionalnih interesa Crne Gore u Australiji.
Treba li da ponavljam sramotu koju su nam nanijeli sporazumom da nakon osamostaljenja moramo ići u konzularnu kapelu Srpske pravoslavne crkve za bilo kakve potrebe. Nakon 10 godina upornog zalaganja za nezavisnost Crne Gore doživjeli smo da nam se oni koji su svih tih deset godina taj konzulat zvali SRPSKIM sada i otvoreno podsmijavaju i to sve zahvaljujući crnogorskoj vlasti i crnogorskom MIP-u! Žalosno je i da se nakon svih onih javnih istupa i otvorenog pisma NIKO od gospode nije udostojio da nam se obrati i obrazloži takav odnos prema iseljenicima iz Crne Gore – svih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Zaista, čudi jedan takav ignorantski odnos, ali su mi stvari postale daleko jasnije nakon nedavno pročitanog teksta u ''Vijestima'' o odnosu i ponašanju naših poslanika u skupštinskom restoranu.
Skoro cijeli tekst je bio izuzetno prijatan za čitanje i ukazivao na opuštenu atmosferu među ljutim skupštinskim protivnicima. I taman kada sam se spremao da s opuštanjem završim čitanje, nailazim na posljednji pasus koji me je šokirao i obeshrabrio iz više razloga. Novinar je, naime, ubacio, onako usput, i opasku o pušenju u restoranu! Šaljiva primjedba Ferhata Dinoše da se njemu ne može zabraniti da puši, jer je manjina, ostali su olako prihvatili i svi koji su donijeli zakon o zabrani pušenja prekršili taj isti zakon! Kojim pravom obični građanin može očekivati da bude zaštićen zakonom kada taj zakon ne poštuju ni oni koji ga izglasavaju!? Da paradoks bude veći oni za to primaju i pristojne poslaničke plate i vode ugodan život!
I nije ovdje riječ samo o Dinoši i nije samo Dinoša kriv. Izgleda da smo tamo svi mi Dinoše.
Ništa manju krivicu ne snose ni mediji koji nijesu digli halabuku nakon ovakvog šokantnog slučaja.
Ili sam ja to možda dovoljno dugo van Crne Gore da mi se šokantnim pričinjavaju tamo sasvim normalne stvari?
Pokušao sam da zamislim nešto tako u ovdašnjem parlamentu i kako bi izgledali sjutrašnji novinski izvještaji. I pod uslovom da bi se mogao naći jedan Dinoša tome bi karijera bila završena istog momenta kada bi osjetio blic fotoaparata. I onda se zapitam kakvim se to mi poštenjem i moralom dičimo?
Uprkos takvom odnosu mi nastavljamo našu misiju povezivanja naših iseljenika i održavanja prisnih veza s našom jedinom domovinom.

Mihailo Mandić - (Autor je predsjednik Crnogorske zajednice Australije)

Decević a ne Đečević
U pretposljednjem broju Republike, na strani 15, koja je bila posvećena proslavi Dana nezavisnosti Crnogoraca u Australiji, u tekstu pod naslovom ''S prijateljima iz bivše domovine'', potkrala se štamparska greška. Naime, u tekstu je navedeno da je na proslavi ''pravu malu senzaciju izazvalo i pojavljivanje najmlađeg učesnika proslave Džemalja Đečevića, koji je ovaj svijet ugledao prije ravno sedam dana''. Greška je upravo u prezimenu mališana, jer je umjesto Đečević trebalo da stoji Decević. Ovom prilikom se izvinjavamo roditeljima mališana Džemalja Decevića i čitaocima.

Odštampaj stranicu