Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

U ekskluzivnom razgovoru za Serbinfo Mihailo Mandić, jedan od najistaknutijih pojedinaca crnogorske zajednice u svetu : ...Glavnu kočnicu vidim u konzervativnom djelovanju SPC...Ovo stanje nije u interesu ni Srbije, a ni Crne Gore...Zahtijevali smo da se mjesto generalnog konzula pokrije crnogorskim kadrom...Narod se polako privikava na realnost postojanja CPC

Od kada je pre deset godina napustio bivšu Jugoslaviju Mihailo Mandić se vredno, uporno i uz mnogo entuzijazma koji nije ni do danas splasnuo, zalagao za ujedinjavanje i bolje organizovanje crnogorske zajednice. Posebno je uložio mnogo truda i napora u širenju ideje neophodnosti ponovnog dobijanje nezavisnosti za crnogorsku državu i priznanja crnogorskog jezika i samostalne Crnogorske pravoslavne crkve. Njegovo političko i društveno delovanje nije se ograničilo samo na Australiju gde je osnovao Crnogorsku etničku zajednicu, koja u teškim uslovima radi uspešno i čija je internet prezentacija ( www.montenegro.org.au) veoma posećena i poznata i u Crnoj Gori i dijaspori. Svojim mnogobrojnim susretima, kontaktima i inicijativama, a i prisustvom na dva kongresa u Njujorku i Čikagu, dao je doprinos zbližavanju crnogorskih organizacija širom sveta i tako postao jedan od istaknutijih pojedinaca crnogorske dijaspore u svetu.

Rođen u Lazinama (Danilovgrad) 1951. godine, a život u bivšoj Jugoslaviju su mu obeležila dva grada, Podgorica i Sarajevo. U Podgorici je završio osnovnu školu i gimnaziju, a u Sarajevu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu.. Posle studija se vratio u Podgoricu gde je radio kao profesor u srednjoj školi, a zatim se vraća opet u Sarajevu gde je kao inžinjer radio u poznatom Energoinvestu, a u isto vreme bio profesor u gimnaziji. Pre deset godina je napustio zemlju, boravio je prvo dve godine u Italiji, a poslednjih osam godina sa suprugom Ljubicom (stomatolog) i ćerkom Miškom(student) živi u Sidneju


Veliki ste zagovornik nezavisne Crne Gore. Možete li ukratko da nam kažete šta građani Crne Gore dobijaju ako im država postane nezavisna, a da im je bilo uskraćeno u zajednici sa Srbijom i da li verujete da će Crna Gora kao nezavisna država lakše da izađe iz ekonomskih teškoća u kojima se danas nalazi?

Pristalica sam nezavisne Crne Gore od dana kada je srušena Jugoslavija u kojoj je Crna Gora bila ravnopravna republika. Samo političkim slijepcima nije bilo jasno čemu je vodila tzv žabljačka Jugoslavija pa tako ne vide ni čemu vodi ovakva, na silu napravljena zajednica. Sa Srbijom Crna Gora ima ružno iskustvo. Uvjeren sam da većina srpskog naroda nije upoznata ni sa osnovnim činjenicama svega onoga šta se dešavalo u Crnoj Gori nakon okupacije od strane srpske vojske 1918. godine! I što je još tragičnije – ne interesuje ih! Taj period je, doduše, bio obavijen velom tajne dugi niz godina i tek se nešto više počelo saznavati poslednjih desetak godina. Naravno da se u Crnoj Gori o tome znalo, ali se nije javno govorilo. Saveznik je proglašen za izdajnika i, umjesto da bude nagrađena Crnoj Gori je ukinuta država, crkva, a kralj protjeran!!! To Crnoj Gori niko nije uspio da uradi u hiljadugodišnjoj državnosti - do bratska Srbija!

Nagovještaji da bi se nešto slično moglo dogoditi i tokom 90-tih godina su bili očiti. Valjda se sjećate tenkova srpske (yu) vojske čije su cijevi bile okrenute čak i na Cetinje, demonstracija sile na aerodromu, izvoženje tenkova na ulice crnogorskog primorja u jeku turističke sezone, nadletanje većih gradova Crne Gore mlaznjacima itd. - kako bi se Crna Gora prinudila na poslušnost. Crna Gora je imala stalni strah od beogradskog režima i njegovih satelita u Crnoj Gori. Crna Gora ne želi da živi u tom strahu. Jednostavan odgovor na Vaše pitanje bi mogao da glasi da je u zajednici sa Srbijom Crnoj Gori uskraćena njena, uslovno rečeno, sloboda! Crna Gora nema potrebe da strahuje i stalno osluškuje ko će to doći na vlast u Srbiji te da li će se taj neko okrenuti protiv nje. Crna Gora je jedna od najstarijih država u Evropi, dvadesetsedma međunarodno priznata država. Tu slobodu joj niko nije poklonio. U nju je ugrađena krv svih naših predaka. Crna Gora je vjekovima bila okružena osvajačima, ali su sada došla neka druga vremena. Turci i Njemci su otišli i na onim prostorima su ostali NAŠI narodi. Koji je to razlog da ne živimo u najboljim mogućim uslovima jedni pored drugih, kada se već pokazalo da zajedno ne možemo!? Mi nemamo problem sa našim građanima islamske i katoličke vjeroispovijesti. Oni se po slobodnoj volji izražajvaju ili Crnogorcima ili kako se već osjećaju, a zajednička im je ljubav prema Crnoj Gori. To su dokazali i u nekoliko poslednjih glasanja kada se nijesu okrenuli usko svojim partijama (a mogli su!) već evropskoj Crnoj Gori. Ta vjerska i nacionalna tolerancija nedostaje Srbiji, a glavnu kočnicu vidim u konzervativnom djelovanju SPC.

Ekonomske teskoće se neće riješiti ni u zajednici sa Srbijom niti u samostalnoj Crnoj Gori. Na razrešenje tog problema utiču mnogi faktori, a najvažniji je saradnja sa velikim silama i uklapanje svojih resursa u evropske tokove razvoja. Da bismo se i na tom planu ravnopravno nosili proći će mnogo vremena i još dugo ćemo zavisiti od inostrane pomoći. Samostalna Crna Gora bi, ipak, mogla da napravi jednu funkcionalnu državu, ukoliko se državni interesi stave ispred ličnih!

Glavni razlog što Crna Gora već nije nezavisna je insistiranje EU na zajedničkoj državi SCG. Kako objašnjavate da oni isti koji su podržavali Hrvate, Slovence, Makedonce i građane BiH da dobiju nezavisne države sada ne žele da građanima Crne Gore daju istu podršku ?

Crna Gora je mala država i sa njom se uvijek trgovalo. To nije nikakva tajna. Srbija nebi uništila Crnu Goru ni 1918. godine da nije bilo italijanske trgovine i francuske naklonosti Srbiji. U ovom trenutku Evropa je došla do zaključka da će imati manje problema ukoliko prisili Crnu Goru (i Srbiju) na bilo kakavu zajednicu (pa ma kako ona nakaradno izgledala) nego da sa nezavisnom Crnom Gorom otvaraju probleme Bosne i Hercegovine i Kosova! Evropa je umorna od Balkana i izbjeglica. Ona je sračunala da joj je isplatnije da pošalje svoje emisare u ovu crnu balkansku rupu i da im na licu mjesta daje kašičicom nego da dopusti nove sukobe pa da imaju novi priliv izbjeglica. Ali sam ubijeđen da se ovakvo neprirodno stanje ne može dugo održati. Ono nije u interesu ni Srbije, a ni Crne Gore.

U srpskoj štampi je mnogo negativnih natpisa o Mitropolitu CPC Mihailu. Kako vi ova pisanja tumačite i ima li u njima i malo istine ?

Ne treba se čuditi negativnom pisanju srpske štampe kada je u pitanju odnos prema CPC (kao uostalom i prema svemu što nosi naziv čisto crnogorski), jer je to stav kojeg podgrijava SPC od dana kada je dekretom ukinuta CPC. I nije samo da se negativno piše o gospodinu Mirašu Dedejiću. Pisalo se tako i o prvom mitropolitu Antoniju Abramoviću, a pisalo bi se i o bilo kome drugom. SPC nikako da se pomiri sa činjenicom da se istina ne može izbrisati. Nažalost SPC - postoji zvanični katalog Ruske crkve od 1851 u kojem se Crnogorska pravoslavna crkva navodi kao autokefalna, a isto to navodi i Carigradska patrijaršija u svojoj Sintagmi, objavljenoj 1855. I sama SPC je na isti način tretirala CPC. U udžbeniku Pravoslavno crkveno pravo (Zadar 1890, 132, 237) dr N. Milaš (srpski zadarski episkop) citira zvanični katalog pravoslavnih crkava, zvani Sintagma, u kojoj je "Avtokefalna mitropolija crnogorska" navedena pod rednim brojem 9, a srpska pod 14. Da navedimo ovdje samo jednu od čestitki upućene CPC prilikom proglašenja knjaza Nikole za kralja i Crne Gore za kraljevinu i to onu iz Beograda u kojoj se kaže::”Srpska crkva, kao sestra i po vjeri i po narodnosti, deli radost Crnogorske crkve…”itd

Uostalom, ustrojstvo Crnogorske pravoslavne (samostalne) crkve i upravljanja njom bilo je normirano: Ustavom Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori od 30. Decembra 1903, Ustavom pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori od 1904, Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru od 1905 (čl. 40) i Zakonom o parohijskom svještenstvu od 1909. god. Neka vjerska i svještenicka pitanja bila su normirana još Zakonikom knjaza Danila od 1855, Aktom o proglašenju Knjaževine Crne Gore (1852) i Zakonikom Petra I (1798. i 1803).

Drugo je pitanje sada koliko su Crnogorci pobožan narod, ali da imaju pravo na svoju crkvu to je nešto više nego očigledno. Ovdje živimo okruženi sa preko 200 vjerskih zajednica i niko nikome ne smeta. U Crnoj Gori jednoj pravoslavnoj crkvi (srpskoj) smeta druga (crnogorska) poravoslavna crkva. I ne samo da joj smeta nego takvih satanističkih, neprijateljskih, prizemnih i poganih izraza koji se upućuju onima koji su pripadnici iste vjere od strane crkvenih (srpskih) velikodostojnika prevazilazi svaku mjeru.
Uostalom, ni ovdje ne vladaju prijateljski odnosi unutar samih srpskih crkava pa se nije čuditi što takav odnos imaju, sve zajedno, prema CPC.

Da li imate informacija da će se osnovati i crkve CPC u dijaspori ?

· U Americi je već osnovana jedna sa sjedištem u Njujorku. Crnogoraca u inostranstvu na jednom mjestu nema u broju u kojem ih ima srpska, hrvatska ili makedonska zajednica pa je nerealno očekivati intenzivniju gradnju crkava CPC. Pravim vjernicima ne bi trebalo da bude od najvećeg značaja sami naziv crkve. Da je ispravan odnos SPC prema crnogorskom nacionalnom pitanju što bi se Crnogorci pravoslavne vjeroispovijesti trebali osjećati nelagodno da svoje vjerske obrede obavljaju u hramovima SPC, kao što to čine sa zadovoljstvom u crkvama makedonske, grčke ili ruske pravoslavne crkve? Nažalost, svještenstvo SPC se više bavi politikom nego li vjerskim obredima. Valjda je to odraz duha srpskog (i crnogorskog) naroda što ponovo ide u prilog onoj tezi da mi u suštini i nijesmo nekakvi narociti vjernici, već nam je ona samo pokriće za ostvarivanje nacionalnih i političkih interesa.

U Australiji postoji nekoliko crnogorskih (ili onih koji se nazivaju crnogorskim) iseljeničkih društava : Njegoš Sidnej, Njegoš Melburn, Crnogorska etnička zajednica, ali saradnja i komunikacija je na niskom nivou. Zašto ?

Više puta sam naglašavao da su nakon raspada Jugoslavije jedino Crnogorci ostali zatečeni. Kao nedonošče koje ostane bez cucle. Plače i traži toplinu majčinog zagrljaja. Ovdje nije riječ o maloj đeci već o odraslim ljudima i ova toplina znači PRIVILEGIJE! U onom jeku velikosrpskog nacionalizma nije bilo ni malo popularno izjasniti se kao Crnogorac, a da se pritom ne doda srpsko porijeklo. Činjenica je da su Crnogorci bili (i sada su) većinom okrenuti Beogradu i da postoje mnoge veze među naša dva naroda, pa su mnogi izbjegavali da se izjasne onako kako se i osjećaju da ne biše ‘uvrijedili’ svoje prijatelje, kumove, rođake itd. Osjećali su neki vid sramote zbog problema koji je bio upravo na suprotnoj strani. Zašto? Zato što ti isti prijatelji srpske nacionalnosti nijesu mogli da shvate da činjenica da si Crnogorac ne znači da si i neprijatelj srpskog naroda, da si tuđin i stranac! Toliko su se neprirodno ‘svezali’ za srpstvo da je to primjereno narodima na najnižem stupnju civilizovanog razvoja – u čemu ih svom žestinom potpomaze SPC! Ovdje u Australiji pogotovo! Desio se jedan strašan intelektualni sudar nakon ovog prljavog (a koji to nije?) rata. Onaj ko je nedavno pročitao članak u listu Vesti o našim iseljenicima koji su ovdje dolazili prije tridesetak i više godina U novi zivot iz hangara ima jasnu sliku o kakvoj se iseljeničkoj strukturi radilo. To je iskoristila SPC koja je napravila nekakvu vrstu “čistilista” za sve one koji bi stizali poslije njih. Novodošli su imali dvije alternative: ili da raskinu sa svojom ‘komunističkom’ prošlošću i da poljube ruku svom svješteniku, da ga ovaj polije vodicom i oprosti mu sve ‘grijehe’, da pokrste što je nekršteno, da pokume što je nekumljeno i tako mu udare žig (srpske) zajednice! E, kada si obavio sve te administrativne (crkvene) obaveze imaš prolaz u biznisu, prostor na radiju i televiziji čija su mjesta, uglavnom, zauzele nestručne osobe (u poslednje vrijeme se na ovu temu može više pročitati u listu Vesti kao i na nekim od srpskih web sajtova).

Druga alternativa je bila da ignorišete ovakav primitivizam, ali ste onda osuđeni na nekakvu vrstu tihog, ako ne i otvorenog, bojkota.

Iz ovih razloga se i ova dva društva gube na marginama srpske zajednice. U početku je to bilo dobro isplativo. Srpska zajednica je podržavala ovakvu igru, ali je vidljivo da su istekli i produžeci! Ovaj sidnejski Njegoš se upire da očuva nekakvo stanje status quo, ali sve to ide dosta mučno. Jedno vrijeme sam bio njegov predsjednik pa sam dobro osjetio njihov način rada. Rastali smo se na ružan način nakon samo tri mjeseca. Tu ne važe metode dogovora, ubjeđivanja i argumenata. Tu vladaju meni strane metode podmetanja, sile, vrijeđanja i ponižavanja. Sa takvima je teško napraviti nešto zajedničko. Možda će se i oni promijeniti kada se dese promjene u Crnoj Gori. Oni poštuju samo VLAST, a njihovo (i cjelokupne naše emigracije) ponašanje najbolje je opisao bivši generalni konzul M.I. koji ih je dobro upoznao tokom svog diplomatskog angažmana u Australiji (posjeti: www.montenegro.org.au/miozapisi.html i www.montenegro.org.au/zapisi_mioilickovic.html )

Sa ovim Njegošem (zar može biti neko drugo ime?) iz Melburna nijesam mnogo kontaktirao. Radi se malobrojnoj grupici, koliko je meni poznato, poštenih ljudi koji se nikako ne snalaze u ovom vrtlogu političkih događaja. Reklo bi se da se radi o ljudima starog kova koji ne žele da talasaju. Stekao sam utisak da biše rado sarađivali sa nama samo kada ne bismo podržavali CPC, pa samo kada ne bismo bili za nezavisnost Crne Gore, pa…..i na tome smo i završili.
Osnivanje Crnogorske etničke zajednice Australije, koja štiti interese SVIH crnogorskih iseljenika, bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnu pripadnost, je došlo kao prirodan odgovor na ovakvo stanje u našoj dijaspori. No, ovo su problemi koje, manje više, imaju sve etničke skupine u Australiji. Ništa bolje nije ni u srpskoj zajednici što samo govori o nekakvim dubokim genetskim vezama naša dva naroda.

U toku su velike promene u diplomatiji SCG. Da li očekujete da neko od crnogorskih kadrova dođe u sidnejski konzulat ili ambasadu u Kanberi ?

Australija nije strateški interes Crne Gore i to nam je u nekoliko navrata eksplicitno rečeno. Crna Gora priprema svoju diplomatsku službu za nezavisnu Crnu Goru i u tom smislu mi imamo razumijevanja. Ali u ovom razdoblju nekakvog zajedništva mi smo u više navrata zahtijevali da se mjesto generalnog konzula pokrije crnogorskim kadrom! Mi smo isto tako veoma nezadovoljni načinom na koji gospoda ambasador i generalni konzul obavljaju svoje funkcije. Ambasador Glišić javno izjavljuje kako je njegov diplomatski status formalnog karaktera, a da lično osjeća kao glavni zadatak svoje misije pomoć srpskoj zajednici u Australiji! Zar nijesu ambasador i generalni konzul upućeni u Australiju da zastupaju interese Srbije i Crne Gore, razvijaju saradnju između naše dvije zemlje i Australije i da u sklopu svog posla vode računa o svim iseljenicima iz naše dvije države, a ne samo i jedino srpskog naroda! Zbog svega ovoga mi smo u stalnom kontaktu sa MIP-om Crne Gore i zvaničnicima crnogorske vlade i tražili smo, obzirom da su ovdje ugroženi interesi crnogorskih iseljenika, da ovom problemu priđu sa najvećom mogućom ozbiljnošću. Mi smo dobili određena obećanja u koja nemamo razloga da sumnjamao, mada ne možemo da garantujemo da će se ona i ostvariti.

Zašto je na predsednicku inaguraciju na Cetinju Filip Vujanović pozvao Mitropolita Amfilohija ( koji je za Vaskrs crnogorsku vlast, gde spada i Vujanović, nazvao "pilatovskom"), a nije Mitroplita CPC Mihaila ?

Odstampaj stranicu