23.04. 2023.
U znak sjećanja na porodicu crnogorskog borca Za pravo, čast i slobodu Crne Gore Petra Zvicera, stradale od srpske žandarmerije tokom "Bijelog terora", u selu Rokoči, u Cucama, danas je otkriveno spomen-obilježje.
Spomen-obilježje porodici Zvicer otkrili su gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Djurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović.
Crnogorska pravoslavna crkva proglasila je porodicu Zvicer svetom. Spomen-obilježje osveštao je mitropolit CPC Mihailo.
Gradonačelnik Prijestonice Nikola Djurašković kazao je da se „na stogodišnjicu krvavog pira srbijanskih žandarma nad nedužnom djecom zelenaša i heroja Petra Zvicera i odmazdom porodičnom lomačom u Rokočima, ne obilježava samo ovaj tragičan datum crnogorske istorije već i datum sjećanja na nevine stradalnike bijeloga terora, nezapamćeni primjer bezumnog nacionalizma, osvete i zvjerskih zločina nad crnogorskim komitama i patriotama čiji organizatori, izvršioci, podstrekači i saučesnici nikada nijesu krivično odgovarali.“
On je kazao da „Cetinje kao crnogorska prijestonica i Grad Heroj, zajedno sa pokretačima inicijative, gradjanima i patriotama, snažeći vjekovnu tradiciju crnogorskog slobodarstva i svijetlih tekovina antifašižma koje su naše trajno opredjeljenje i vrijednosni sistem, iz pijeteta prema čistoj i nevinoj žrtvi crnogorske nejači i mučeništvu Petrove babe, majke, žene, sestre i brata – ovim činom odaju duboko poštovanje porodici Zvicer i podižu spomen-obilježje kao simbol za pamćenje, ponos i nauk budućim generacijama utemeljen na kulturi sjećanja i istini o borcima Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, koja je sistematski i decenijama bila marginalizovana.“
"Prijestonica Cetinje, kao Grad heroj, postavljenjem spomen-obilježja Zvicerima želi da prekine krug ćutanja i osvijetli ovaj tragični dio crnogorske istorije u kojem su stradali nevini ljudi zbog ljubavi prema sopstvenoj domovini, ukazujući na nužnost kolektivnog pamćenja i jasne osude svakog zločina, ma sa koje strane dolazio", saopšteno je ranije iz Prijestonice.
Spomen-obilježje je postavljeno u selu Rokoči, na uzvišenju iznad porodičnog doma Zvicera.
U noći izmedju 24. i 25. aprila 1923. zapaljena je porodica crnogorskog komite. Srpska žandarmerija, predvodjena majorom Kecmanovićem i njegovim pomoćnikom Kolakovićem, mučila je surovo i, na kraju, spalila u kući: Petrovu majku Andju (60), ženu Zagorku (23), sestru Planu (20), brata Vidaka (13) i Petrovo troje maloljetne djece. Petrovu babu Djurdju (oko 80 godina) zavezali su za drvo ispred kuće, da sluša i gleda kako u paklenim mukama umiru njeni najmiliji. "Bijeli teror" zavio je u crno hiljade crnogorskih domova. Ipak, zvjerstvo nad Zvicerima, tek decenijama kasnije, postalo je simbol stradanja i žrtve borbe Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.
-----------
Ana Pejović ... jos malo o bijelom teroru srpskih okupacionih trupa:
1. "Usljed muka i batina umrli su u proljeće 1920. u nikšićkom zatvoru Ilija Lalatović i jedan sin Baja Janjuševića, obojica mirni seljaci iz Ozrinića (oblast nikšićka).
2. Dana 10. juna 1919. srpski vojnici ubili su u okolini Nikšića, bez ikakvog povoda ili stvarne krivice, dva brata, Boža i Obrena Damjanovića, i Mitra Kraljevića iz Broćanca (oblast nikšićka); šćer ovoga posljednjega bila je ranjena.
3. U avgustu 1919. zapalili su kuću Joka Krivokapića u okolini Nikšića, koji je bio sakat. Krivokapić je pokušao da se brani, zbog čega su ga oni zaklali.
4. Dana 16. oktobra 1919. srpska vojska našla je kod kuće (okolina nikšićka) seljake Milisava Nikčevića i Gavrila M. Džabalovića. Na njih su posumnjali da stoje u vezi sa ustancima, zato su izvedeni na Panduricu (na putu izmedju Nikšića i Podgorice) i javno strijeljani. Da bi zadali što veći strah narodu, držali su ih tu na putu četiri dana neukopane.
5. U aprilu 1919. Ilija Djikanović, vojnik srpski sa još nekoliko vojnika, koji su sačinjavali patrolu, ubio je trgovca Žižića iz Drobnjaka (oblast nikšićka) i opljačkao mu 25.000 kruna. Zločin je izvršen na mjestu Grkavac na putu Nikšić - Risan (Boka Kotorska). Majka ubijenog, pošto je saznala za zločince, otišla je u Kotor u srpsku komandu da ih prijavi. Srpski pukovnik Ristić umjesto da povede istragu za zločin, cinički je upitao: - "Je li poginuli Crnogorac"? Kad je nesrećna majka odgovorila da jeste, pukovnik je odgovorio: "Nije mi žao što je taj jedan poginuo, nego što nije bar hiljada".
6. U drugoj polovini jula 1919. jedan oficir srpski, poručnik Jagoš Drašković, naredio je da se zatvore i odvedu na Vir Pazar, kao vrlo sumnjiva lica, seljaci: Niko Vučedabić, Mićko Janković, Djuro K. Pekić, Pavić Vučeraković, svi iz sela Krnjice. Na putu svi su pobijeni na mjestu koje se zove Dubravice, izmedju sela Seoca i Krnjice. Soldeteska se svetila i nad lješinama nesretnika, parajući ih bajonetima. Tek poslije pet dana bilo je dozvoljeno da se sahrane, a za to vrijeme ležali su na putu. "
