Prateći hiperprodukciju saopštenja predstavnika pojedinih profesija ovih dana stiče se utisak da Crnom Gorom odjekuju stihovi glasovite koračnice „Na planini, na Jelici...“ Sastali se, pa govore Crnu Goru da obore...
Za one kojima ta jeftina osmeračka propagandistička pjesmica nije poznata, podśetiću na neke njene
stihove koji danas izgledaju iznimno aktualno: „...

Ona ne da srpskom rodu /
Ljudska prava i slobodu (...)
Oj, četnici Ravne Gore /
Zbijajmo se u redove /
Zbijajmo se brat do brata /
Da skinemo jaram s vrata.“

Ispostavlja se tako da planeri najnovijih udara na Crnu Goru i nijesu odveć kreativni, budući da im je
cijela politička platforma stala u nekoliko stihova jednoga kafanskog pjesmuljka. No, ko su danas ta braća što se zbijaju u redove da „odbrane ljudska prava i slobodu srpskoga roda“!? U onih nekoliko dana nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti bili su to huligani što su pozivali na rat, blokirali saobraćajnice,
prijeteći sukobima. Potom su se ti vuci preobratili u jagnjad organizujući masovne političke skupove pod imenom litija s ciljem da se obori Zakon, a kao kolateralna šteta i Vlada. Kad je energija polako spasla jer se u međuvremenu nije ništa desilo, a organizatori bune su valjda očekivali da crnogorska vlast padne na rukoljub pred demonstracijom masovnosti, stigla je i pandemija, pa su i litije otišle u arhiv neuspjelih političkih prevrata. Danas je na snazi treći talas strategije. Nakon najnovijeg neuspjelog pokušaja agresije ispoljenog u Budvi i drugim gradovima, došli smo do peticija. Pregrupisani litijaši više nijesu anonimna masa što prijeti da sruši Zakon, ali i crnogorski pravni poredak, sad su to osobnosti s imenima i prezimenima, preraspoređeni po profesijama, ne bi li se nakon neuspjelog nasilnog puča i neuspjele MoleRban revolucije, sistem potkopao navodnim „otkazivanjem poslušnosti“ vitalnih profesija u državi. Onako kako su to ’89. godine činili radnici iz raznih privrednih kolektiva u Crnoj Gori, a sličan je scenario viđen i svuđe đe
ruska ili srpska velikodržavna politika pušti pipke...

Prvo je iskoračila skupina univerzitetskih profesora čiji je najveći naučni domet iskaz de je vlast zaratila s Bogom. Protraćiti dvadesetak godina života na školovanje, pisanje naučnih radova, sticanje zvanja i sl. i nakon svega promovirati teoriju da ste autentični zastupnik Savaota, egzaktna je stupidarija. Da se u tome
sportu može dobaciti još dalje, pokazao je dio nikšićkih ljekara, a potom i njihovih podržavalaca iz drugih gradova, koji su usred pandemije predvodili masovno okupljanje najvišega epidemiološkoga rizika. Na red su došli kapetani duge plovidbe, prosvjetni radnici, sportisti, uglavnom penzionisani vojnici...
No, moram priznati da su mi se u tom poniženju struke osobito dojmili – advokati. Naime, preko 300 crnogorskih advokata potpisalo je proglas podrške Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori u kojem se veli „da je neprihvatljivo da se Zakonom o slobodi vjeroispovijesti izvršna vlast u sekularnoj državi upliće u prava vjerskih zajednica i njihovu imovinu, čime se narušava ustavni princip odvojenosti vjerskih zajednica od države.“ Za one koji su u navali svakovrnih vijesti više i zaboravili kad je sve ovo počelo, da podśetim da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen u Skupštini Crne Gore 27. 12. 2019. godine. Podśetimo i da je prva verzija nacrta toga zakona pripremljena još 2015. godina, a da je javna rasprava o njemu u to vrijeme onemogućena divljačkim ispadima sveštenstva i privrženika SPC.
Naravno da svako ima pravo da piše proglase i da javno obrazlaže svoje političke stavove, no svaki bi pravnik trebao imati i dodatni oprez i profesionalnu obavezu da prije negoli iscrpi sve pravne mehanizme ne izriče apodiktičke sudove.

Pa tako i naša vesela družina koja se zbrojila u preko 300 primjeraka valjda zna da po crnogorskome zakonodvstvu ona nije nadležna da presuđuje je li bilo koji zakon ustavan ili ne, već je to isključivo u ingerenciji Ustavnoga suda Crne Gore. Isto tako, potpisnici proglasa morali bi dobro znati proceduru donošenja jednoga zakona, pa je onda više nego indikativno kako su se na duže od pola godine od
usvajanja ovoga zakona odjednom našli na okupu da mu se javno čude. Jer ako su zaista bili zainteresovani da u pravnoj proceduri proprate izradu i donošenje Zakona, jasno je da su se mogli uključiti u proces tokom javnih rasprava, a ako ništa – makar za ovih pola godine podnijeti Ustavnome sudu Crne Gore inicijativu o preispitivanju ustavnosti Zakona. Takvu inicijativu ne da nije podnio niti jedan od potpisanih advokata, nego je nije podnijela ni Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, iako smo svi pomalo zaboravili prijesnu laž Gojka Perovića još s početka januara da je takva inicijativa u pripremi te da će uskoro biti predata.

Ali, što je pola godine spram vječnosti!?
No, iako su se malo poigrali s pravom i umislili da su sudije, ne treba ovome advokatskom zboru to previše uzeti za zlo. Naprasno interesovanje za Zakon, u jeku zbrajanja i prebrojavanja s ciljem vršenja pritiska na Crnu Goru da se oburda jedan zakon od fundamentalne važnosti za dalji razvoj države kao sekularne,
građanske i multikulturne zajednice, samo je potvrda da najmoćnija paradržavna organizacija u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva, sebi može da priušti preko 300 advokata. S obzirom na stepen nepočinstava i kriminalnih radnji koje je počinila ta organizacija koja u Crnoj Gori djeluje već nekih 90 godina, nema
nikakve sumnje da će im 300 advokata zapravo biti premalo. Na svu sreću, u Crnoj Gori i danas ima pravnika i advokata koji časno brane tradiciju toga poziva, pa smo ovih dana mogli čuti što o proglasu misli advokat Nikola Martinović, braneći gospodski profesiju od onih koji su je svojim zborovanjem i harangom sveli na
golu uslužnu djelatnost.
Kad bačite struku pod noge, a umjesto insistiranja na dosljenoj pravnoj proceduri pristupite hajkačima koji više i ne kriju da im cilj nije rušenje Zakona, već „bezbožne“ vlasti (a bezbožna je jer više nije u službi velikodržavne ideologije čija je perjanica SPC), a izvjesno je – i države, onda je zaista licemjerno kriti se iza
časne profesije. Tarifno pravo kakvo su svojim saopštenjem promovisali potpisani advokati ni s pravom ni s pravdom zaista nema nikakve veze.


Prof. dr Milorad Nikčević