Boris Bogdan

 

„Volio bih da sam sada pored tebe Majko, da ti donesem čašu vode. Sve ove godine koje sam proveo služeći ćovječanstvu nijesu mi donijele ništa drugo sem uvrede i poniženja“, napisao je veliki Nikola Tesla u knjizi „Moji izumi“. Knjizi kojom se besmrtni naučnik zahvalio, ali i požalio svom preminulom roditelju. 

Inače, Georgina (ili Đuka,  rođena Mandić – bila je Crnogorka) Tesla, majka velikog naučnika, najzaslužnija je što je sina usmjerila na tehniku, a ne kako je njegov otac, pravoslavni sveštenik očekivao od njega, tj., da će obući mantiju i nastaviti njegovim stopama.  

Ovaj naučnik, čija porodica vodi porijeklo iz Banjanskih Rudina (spor je samo da li od Draganića odnosno Gagovića ili Komnenovića, čije su par porodica u strahu od krvne osvete izbjegle u austrijsku Liku (tada Vojnu krajinu) i da bi zameli svaki trag, kao čuveni tesari, uzeli prezime Tesla. 

Nikola rano gubi brata Danila (Dana), uzdanicu bratstva, nakon tragičnog pada s konja, i tako u mladosti bolešljivi Nikola postaje jedina nada doma, obzirom da druge muške djece u porodici nije bilo. Završava nižu Gimnaziju u Gospiću, višu gimnaziju u Karlovcu (glavnom gradu Vojne krajine, i to kao stipendista), a uspjeh koji je tu postigao će mu 1878. donijeti i stipendiju Više tehničke škole u Gracu. Otac se postarao da mu obezbijedi novac za smještaj, što je u ono vrijeme predstavljalo veliki izdatak za njihov vrlo siromašni dom. Nikola se osjećao kao toliko napredan student da je sebi dao za pravo da sam bira materijale koje će čitati u fakultetskoj biblioteci i oblasti koje će ga interesovati. Prosto, predavanja ga nijesu naročito zanimala, a na ispitima se neredovno pojavljivao. Položio je svega 9 ispita, tj, svaki koji je prijavio i to sa najvišim ocjenama. Ipak, na fakultetu je brzo došao u probleme s profesorima, a sve je kulminiralo kada je ušao u stručnu raspravu sa jednim od njih, i to na temi da li jednoj vrsti motora trebaju komutatori ili ne. Ovo je toliko razgnjevilo profesora da je ovaj preko uprave fakulteta izradio da se pošalje pismo Nikolinom ocu sa obavještenjem da fakultet ukida stipendiju i da ako porodica ne preuzme dalje Nikolino finansiranje mogu doći po sina i voditi ga kući, jer isti ne može više biti student tog fakulteta. Nikola je, da bi spasio oca od troška i sramote u selu, odlučio sam se snaći za novac koji će nadomjestiti uskraćenu stipendiju pa se 2 puta obraćao Matici Srpskoj u Austrougarskoj preklinjući ih da mu pomognu da dovrši studije.
Da li zbog činjenice da se Nikola izjašnjavao kao Crnogorac, a volio se i oblačiti u crnogorsku nošnju, tek oba puta su ga odbili. Nikola to nikada neće zaboraviti. Studije u Gracu je morao napustiti a nespreman da se suoči sa razočarenjem roditelja, Nikola odlazi u Marburg (Maribor) da radi kao tehnički crtač i to za platu od 60 forinti. Malo iz želje za dodatnim prihodima, malo iz kockarskih strasti, Nikola vrijeme u Mariboru provodi u sumnjivom društvu kockara i kriminalaca. Javnosti tada još uvijek nepoznat genije zbog načina života gubi gostoprimstvo Maribora koji mu otkazuje boravišnu dozvolu i policija ga sprovodi u rodni kraj. Utučeni otac nedugo zatim umire a majčina braća, njegovi ujaci, svjesni njegovog dara, skupljaju priličan novac i upisuju ga 1880., na najprestižniji univerzitet u carstvu, praški Karlov-Ferdinandov univerzitet. No, tu će se ovaj naučnik koji će tokom života, osim maternjeg naučiti i tečno govoriti 7 jezika, suočiti sa nepremostivom preprekom. U to vrijeme vlada zanos antičkom Grčkom i grčki jezik postao je jedan od obaveznih predmeta za svakog studenta praškog univerziteta. Osim toga, to je i vrijeme nacionalnog buđenja Čeha i drugih neaustrijskih naroda pa ovaj renomirani univerzitet kao obaveznu uvodi i nastavu na češkom. Ova dva jezika Nikoli jednostavno nijesu išla. Ili nije imao volje ili vremena da ih izučava, tek i ovaj studij propada. Uprava fakulteta nudi mu da dolazi i sluša svu nastavu koju može pratiti ali ga obavještava da, obzirom da mu je prestao status studenta, neće biti ocjenjivan. Tako Nikola, poput mnogih drugih genija koji su zadužili svijet iako su bili bez formalnog visokog obrazovanja, nikada neće završiti fakultet. Znatno nakon što je postao nadaleko poznat, više da bi prigrabili reklamu sebi, 11 evropskih i američkih univerziteta dodijeliće mu počasni doktorat. Među njima i fakultet u Gracu koji ga je nekoliko decenija ranije maltene istjerao. 

Nikola će sreću nakon Praga 1881. potražiti u Budimpešti, koja je u to doba bila najbrže rastući grad dvojne monarhije, a Mađari narod koji je proživljavao nacionalni preporod i svoje zlatno doba. Gotovo sve ono zbog čega turisti danas odlaze u Budimpeštu nastalo je u to doba. Nikola se zapošljava u američkoj telefonskoj kompaniji koja je uvodila telefoniju u ovaj grad koji je tada bio simbol avangarde. Tom prilikom genije pronalazi pojačivač zvuka (u suštini to je prvi zvučnik) te još niz manjih izuma koji odmah ulaze u široku primjenu. Iste ne patentira nego ih kao mlad i neiskusan zapravo daruje čovječanstvu. Biće to prvi od preko 700 izuma ovog do danas neviđenog genija. 

Tesla se svuda nastavlja predstavljati kao Crnogorac iz Hrvatske. Štampa ga u to vrijeme još neće intervjuisati sve do njegovog dolaska u Sjedinjene američke države kada počinje doba njegovih velikih otkrića, a što će se desiti nakon kraćih ali nevjerovatno uspješnih epizoda rada za telefonsko-telegrafske kompanije u Parizu i tadašnjem njemačkom Štraszburgu (današnjem francuskom Strazburu). Život i rad u SAD najpoznatiji su dio života ovog slavnog naučnika pa ih necu puno opisivati. Niže su tek samo neki od naslova u američkim novinama koje su tamošnjoj javnosti predstavljale naučnika i njegov rad i sve do posljednje su bilježile da se Tesla izjašnjavao kao Crnogorac, ponegdje navodeći i da je ponosan na svoju hrvatsku domovinu. 

Naučnik će 1891. započeti kraću turneju po velikim gradovima Evrope, počev od Londona i Pariza, gdje je vjerovao da bi mogao naći izdašne finansijere za svoje izume i svoje još nerealizovane projekte. Ipak, sve se prekida kad 1892. dobije vijest da mu je majka na samrti. On, nakon toliko godina, ponovo odlazi u rodni kraj i uspijeva biti kraj majke u njenim posljednjim danima. Njena smrt će ga potpuno slomiti, pa i prilično promijeniti. Naučnika u dubokoj depresiji u ličkom selu naći će par izaslanika Sinoda Crkve u Kraljevini Srbiji koji će ga pozvati da bude njihov gost u Beogradu. Namjera je bila njegovo slavno ime iskoristiti za afirmaciju ideje da su svi pravoslavci u zemljama okruženja Srbije zapravo Srbi te da bi veliki naučnik tu mogao pomoći. Nikola je bio izrazito razočaran mnogim skandaloznim detaljima oko tog njegovog jedinog dolaska u Srbiju da je Beograd napustio nakon nepuna dva dana boravka iako je dogovor bio da ostane najmanje mjesec. Jedan od detalja koji su uvrijedili naučnika bio je i taj da je dobio odlikovanje nižeg reda (II klase) a ne ono koje mu je bilo najavljeno. Srpska akademija nauka, dodatno će ga uvrijediti saopštivši mu dvije godine kasnije da u njoj može biti samo dopisni član a nikako redovni. Ove greške crnogorski kralj Nikola neće napraviti pa će već afirmisanom naučniku u ime Crne Gore 1895., uručiti njeno najveće državno odlikovanje, veliku zvijezdu Danila I za nezavisnost I stepena, na koje je Nikola Tesla bio osobito ponosan. Za njega je Crna Gora, zemlja njegovih predaka, bila zemlja sinonim čestitosti, najviših ljudskih vrlina i čuvenog slobodarstva. 

Muke sa Srbima Teslu će pratiti čitavog života a najteže mu je palo kada je veliki srpski naučnik Mihajlo Pupin, 1909. u sporu sa Markonijem oko izuma radija, podržao talijanskog naučnika. Između ostalog i ovaj stav će pomoći Markoniju da se izbriše upis Tesle kao izumitelja a upiše Markonijevo ime. Tesla će djelimično oprostiti Pupinu tek 20-ak godina kasnije. Javnosti je malo poznato da je Tesla odbio potpisati deklaraciju o stremljenjima srpskog naroda koju je u ime srpskih intelektualaca osmislio vladika Nikolaj Velimirović. Ideja je bila da to bude i neki most kojim bi se pomirili Tesla i Pupin no, činjenica je da Tesla nikada nije želio biti dio političkih projekata i pregnuća tog tipa. Da li zato što se u njima nije pronalazio ili zato što je već tada bio američki državljanin pa se brinuo da ne ugrozi svoj status, ostaće nepoznato. 

Nakon toliko izuma koji su zapravo darovi čovječanstvu Tesla je starost proveo u teškom siromaštvu zaboravljen od svih. Vlada Kraljevine Jugoslavije 1931. dodijelila mu je simboličnu nadoknadu koja mu nije mogla biti dovoljna ni da se prehrani a kamoli da plati najam stana u Njujorku gdje će 7.1.1943., u 87. godini, umrijeti u dugovima radeći do svog posljednjeg dana. 

Na samo jednom mjestu može se naći podatak da se Nikola Tesla izjasnio kao "ponosni Srbin". Iz saopštenja kancelarije dvora izbjeglog kralja Petra II Karađorđevića kojim su obavijestili javnost da je kralj sreo velikog naučnika. Dogodilo se to da su tokom Petrovog kratkog boravka u Njujorku, i to najviše zaslugom Nikolinog sestrića ministra Kosanovića, njemu doveli poluživog naučnika u 86. godini da ga svrgnuti monarh upozna. 

 

Velika zasluga za upoznavanje crnogorske javnosti sa skrivanim podacima iz Teslinog života pripada mom uvaženom prijatelju Miroslavu Ćosoviću.

Na žalost, Tesla čeka i možda će još dugo čekati da mu Crna Gora prizna pravo da je i njen iako, i po vlastitom osjećanju, nikome drugome nije pripadao više nego njoj.  

Ovo je moj skromni omaž najvećem naučniku svih vremena.

Kakvu riznicu predstavlja životno djelo Nikole Tesle najbolje govori podatak da je FBI, po direktnom nalogu moćnog Edgara Huvera, odmah po Teslinoj smrti, sve njegove materijale i opremu zaplijenio kao dobro SAD od nacionalne važnosti, a zapise velikog naučnika proglasio najstrožijom državnom tajnom.

_______________________

 

ZAŠTO SE TESLA IZJAŠNJAVAO KAO CRNOGORAC?

Pitanje je da li je u mladosti Tesla imao misao kao i 99% pravoslavnog stanovništva na Zapadnom Balkanu u 19. vijeku – da je srbin samo oznaka za pripadnika crkve koji upražnjava srpski vjerski obred? Običan narod na Zapadnom Balkanu je bio na stanovištvu da je srbin konfesionalna odrednica, o tome ima bezbroj dokaza koje je sam predstavljao dosta puta. Čak je i ovom članku Glasa Crnogorca riječ Srbin stavljena pod navodnike?!

Drugi razlog zašto se Tesla izjašnjavao kao Crnogorac je to što je njegova majka Georgina zvana Đuka  rođena Mandić – bila Crnogorka.

Treći razlog Teslinog crnogorskog narodnog deklarisanja mogao bi biti i najrealniji – zbog velike slave Crnogoraca u 19. vijeku i velikog junaštva kojim su bili ovjenčani od strane cijele Evrope, Tesli je imponovalo, godilo mu je da se izjašnjava kao Crnogorac.

----------------------
 

Niže su neki od naslova i intervjua sa slavnim naučnikom a koje je američka štampa, poznata po čuvanju svojih izdanja, sačuvala za vječnost.

 

Pittsburgh Dispatch, 22. juna 1891. godine: Tesla je Crnogorac

Jasper Weekly Courier, 1893. god: "Veče sa crnogorskim čarobnjakom elektrike"

"Nevada State Journal" 1897. godine: "Mladi Crnogorac Nikola Tesla"

"Wilkes-Barre Evening Leader" 1898. godinu: Energični Crnogorac Tesla"

"The San Francisco Call", 1897. god: Montenegrin Tesla...

Intervju sa Teslom iz 1896. godine: "U njegovoj Crnoj Gori"...itd.itd..

Svi ovi članci i tekstovi o Tesli objavljivani su već u nekim crnogorskim medijima i dostupni su na on Line platformama.