4. maja gen. konzul SR Jugoslavije, gosp. Zoran Veljić, organizovao je oproštajno druženje sa našom delegacijom.

Kako od prvog susreta na večeri koju je organizovalo naše društvo u Bass Hillu, u subotu, 22. aprila tako i na ovom zadnjem susretu sa našom delegacijom u konzulatu, pratili su nas novi cmogorski doseljenici Mihailo Mandić, Mićko Gojović i Vasko Špadijer.

Gospodina Mandića sam upoznao te večeri u Bass Hillu, a drugu dvojicu sam poznavao odranije. Mandića je u Bas Hill dovela gospođa Milena Pravica, socijalni radnik, kojeg je vjerovatno upoznala preko te ustanove jer mu je po službenoj dužnosti i pomogla prilikom dolaska u novu sredinu da se bolje snađe. Inače Milena Pravica i njen suprug Slobodan su bili naši članovi još od samog početka rada društva. Zbog udaljenosti prebivališta, i posla koji je obavljala, nije mogla da se aktivnije uključi u društvo pa su bili sarno članovi, što smo cijenili i uvažavali. Bili su redovni posjetioci naših programa. Treba reći da je gospodja Pravica cmogorskog porijekla od familije Sakić.

To veče u Bass Hillu, u organizaciji našeg društva, bilo je prvo masovnije upoznavanja sa članovima republičke delegacije. Posjeta je bila veoma dobra, kako doseljenika iz Cme Gore tako i iz drugih krajeva Jugoslavije. Čuli smo mnogo prijateljskih i bratskih poruka od naših gostiju o situaciji u našem zavičaju, o prilikama i mogućnostima za ulaganja u privredu i o svim mogućim aktivnostima od obostrane koristi za stari zavičaj i za nas iseljenike.

Te večeri je mogao svakj zainteresovani da postavlja pitanja iz bilo kakvih oblasti interesovanja. S obzirom da su članovi delegacije bili zaduženi u Cmoj Gori za tri možda najvažnije teme koje su bile dnevno prisutne kod svakog doseljenika, pitanja je bilo. Dr. Slobodan Tomović je odgovarao na pitanje iz oblasti religije, što je takođe bila dosta interesantna tema za diskusiju.

Po ovoj temi najzapaženiji je bio gosp. Mihailo Mandić, zasto da ne, tema je bila otvorena i svako je mogao da pita koga je to interesovalo.

Dr Šaleta Djurović je objašnjavao i ukazivao na mogućnosti ulaganja u privredu Cme Gore.

Obrad Stanišić je bio zadužen da nam objašnjava političku situaciju u Cmoj Gori. U svakom slučaju, veoma vrijedan susret

-------------- MOJ   KOMENTAR ---------------

 

Opet Lazovićeva neistina: Vasko Špadijer je odavno bio već stari iseljenik, možda sa stažom dužim i od samog Lazovića, a i Gojović je već bio u Australiji izvjesno vrijeme. Dakle u toj grupi 'novih' je bio samo M.Mandić!
Tačno je da sam bio najzapaženiji, jer sam postavio profesoru Tomoviću jedno jednostavno pitanje na kojeg sam tražio samo kratak odgovor sa DA ili NE! Pitanje je glasilo: ''Da li je Crnogorska pravoslavna crkva ikada bila autokefalna''?
Cijela sala je tog momenta bila zanijemila. Svi su uprli pogled u profesora iščekujući da im kaže ono što su čuli od svojih učitelja i, gle čuda, profesor ih razočara sa odgovorom DA, i htjede da nastavi sa: ali...., kada ga ja prekinuh i rekoh da je to ono što sam tražio!
Šokirana vjerna Njegoševska publika je uperila poglede prema meni da vide kako izgleda taj Liberal i crnolatinaš i kako me sve nijesu kasnije nazivali.

Postavio sam bio još jedno pitanje vezano za ministra Lekića koji je, mislim bio opozvan iz Italije, ali se ne sjećam više detalja.

Lazović ponovo sam sebe hvata u neistini: U knjizi, kao pravi demokrata, kaže da je "Mandić bio najzapaženiji u postavljanju pitanja"... ''zašto da ne, tema je bila otvorena i svako je mogao da pita koga je to interesovalo''!!! Kakvo licemjerje!

U zapisniku kojeg je potpisao sekretar Špadijer lijepo stoji komentar Lazovića da je Mandić ''naškodio društvu time što je pominjao autokefalnost, rat i srpstvo'', a zamjera mi i što sam postavljao naljepnice koje veličaju Crnu Goru!!!

(prilog Zapisnik od 8. maja 1996. godine, strana 3):

Možete li zamisliti kakva je atmosfera vladala u tom 'crnogorskom' društvu u kome mi je zamjereno da sam istom tom društvu naškodio, jer sam veličao Crnu Goru!!!

-----------------------

strana251 ......... strana261