Tekst sa stranice br 261 iz knjige "Njegoševci petog kontinenta" i moj komentar: 
 

1996.

SAMOVOLJA I KRUPNE TRZAVICE UNUTAR DRUŠTVA

MOJ PONOVNI POVRATAK NA RUKOVODEĆE MJESTO

Nekako je prošla godina koja je trebala da bude mnogo uspješnija iz razloga što je bila u posjeti jedna važna misija iz Cme Gore i ona je trebala da pospješi rad društva i da mu da još bolje smjernice za dalje aktivnosti koje su trebali da ga još više predodrede za opšti interes Cme Gore i Jugoslavije, a ne samo za neke separatne aktivnosti za koje i sami doseljenici iz Crne Gore nijesu bili.

Dobio sam poziv za skupštinu društva koja će se održati u nedjelju 18. 02. 1996. god., sa početkom u 12 časova.

Od starijih aktivista društva tamo sam našao Lazara Radića, pa smo zajedno i sjedjeli. Slušali smo izlaganje i izvještaje zaduženih lica za taj dio skupštine. Članovi kojih nije bilo veliki broj po prvi put, lako su izabrali upravu i rukovodstvo društva. Za predsjednika je izabran Mihailo Mandić, za potpredsjednika Zoran Vučetić, za sekretara Vasilije Špadijer, za blagajnika Petar Milaković i za magacionera Milorad Jokanović. Ostali članovi uprave su bili: Pero Blažević, Ruždija Salagić i Milenko Popović.

Ovo su imena ljudi koji su zavedeni u zapisnik, koji je vodio zapisničar Mihailo Mandić.

Normalno, uprava se obavezala da će raditi u interesu društva i svih njegovih članova.

Ova uprava nije "izdržala 100 dana". Za nekih svojih 80 dana ona je napravila jednu igranku - zabavu i održala društvenu slavu Đurdevdan. Osmog maja je bila vanredna konferencija i tu je došlo do smjene glavnog rukovodstva.

Prema zapisniku kojeg je vodio Vasilije Špadijer, u podužem tekstu od 4 kucane stranice, ima dosta netačnosti.

Za taj sastanak me je obavijestio sekretar, Vasilije Špadijer, negdje oko 10 sati naveče uoči sastanka, sa rijecima "dođi sjutra

------------------- MOJ   KOMENTAR ----------------------

 

Došao sam na tu Skupštinu 18. 02. 1996.  i začudio se da nas je bilo samo petnajest!
Zapisnik sam vodio ja i kako na njega niko nije imao primjedbe, pa ni sam Lazović u svojoj knjizi, već se i poziva na isti, to kompletan zapisnik prilažemo još jednom ovdje na uvid svima:

Ovaj zapisnik mnogo toga objašnjava.

Jedno stanje apatije i neorganizovanosti, društvo u dugovima, a i ono malo što je imalo para išlo je na lične troškove. Blagajnik podnosi izvještaj po sjećanju! Kaže da na računu ima ''oko $ 400''! Bivši predsjednik izjavljuje da kirija NIJE PLAĆENA 7 MJESECI, a ni taxa nije regulisana već četvrta godina i Lazović ne trepnuvši pripisuje nama taj dug!!! Ni struja nije bila plaćena! Skupština se održala na jedvite jade tek iz trećeg puta!

Iz zapisnika se vidi i kako je tekao izbor uprave i kako sam ja izabran za predsjednika.
Moja iskrena želja je bila da vratimo CKUD Njegoš na pravi put - da bude dostojanstveno crnogorsko udruženje koje će njegovati na ravnopravnoj osnovi saradnju sa svima koji to budu željeli!
Želja nas, koji smo držali crnogorsku stranu, je bila da prekinemo igru žmurke i da nastavimo kako smo živjeli u bivšoj YU, držati se svoga crnogorstva, a sa svima, neopterećeni nacionalizmom i šovinizmom, graditi iskrenu saradnju. Bez lažne ljubavi i interesa. Koliko je ovom mom izboru doprinijela igra špijuna koji je tada radio u konzulatu i kasnije se hvalio našoj delegaciji da je to bilo njegovo maslo ja ne mogu da svarim, jer su špijunaža i podvale strane mom karakteru, ali ne odbacujem ni takvu vrstu igranke.
Možda su i oni vidjeli šansu da će se nešto promijeniti računajući da ću igrati po njihovim notama. U to sam se uvjerio neposredno nakon mog izbora. U moj stan je došao rukovodeći dvojac CKUD Njegoš-a da mi da instrukcije. Najvažnije uputstvo se odnosilo da bi trebalo redovno da navraćam do konzulata ''onako, uzgred kao prijatelj....samo da popijem kafu i da malo popričam sa gospodom''. Kada sam pitao tadašnjeg diplomatu šta to znači samo se nasmijao i rekao mi da je to bila njihova praksa da redovno dolaze i da daju izvještaje* ili što bi rekli po narodnoj da špijaju. To je lijepo opisao bivši generalni konzul Mio Iličković, a kako je govorio medju najzapaženijim je bio predsjednik CKUD Njegoš g.Slobodan Lazović.

Tačno je da smo za tih 80 dana održali jednu zabavu i jednu slavu! Od te zabave smo i vratili skoro cijeli dug za stanarinu obzirom da CKUD Njegoš odavno nije izmirivao svoje obaveze pa je stalno prijetio otkaz. Da sam se pitao tu slavu ne bih ni održao, jer sam osjetio da se sprema  'igranka'. Da ne bih kvario njihovu dugogodišnju  tradiciju morao sam da pozovem popa SPC, ali smo uoči same proslave uspjeli da dekorišemo salu sa crnogorskim posterima i sa posterima CPC. Priznajem da je to bila naša mala 'osveta' koju su svi prisutni sa lakoćom prihvatili. Čak je i pop SPC sjedio uprav ispod postera CPC i poglavara Antonija Abramovića! Nije imao ni jednu jedinu primjedbu, kao i niko od prisutnih! Sve je prošlo u najboljem redu.

Tokom večeri su pojedinci prišli da daju svoje priloge za društvo. Kada mi je prvi od njih prišao i stavio dolarsku novčanicu u ruku sa riječima ''ovo je za društvo'' i kada se okrenuo da podje ja sam se našao u čudu. Pozvao sam ga i rekao mu da moram da uzmem njegovo ime i prezime i da to objavim na spisku uz priloženu priznanicu! Nećkao se da mu to nije potrebno, ali kako je vidio da ja na tome insistiram našao se u čudu, nenaviknut na vodjenje evidencije, i nevoljno pristao. Tako smo uradili i sa svim ostalim.
Nije sakupljeno mnogo, ali bilo je dovoljno da se dug skoro prepolovi. Sa zabave i slave sakupljeno je ukupno $ 1336 što je bilo više nego uspjeh obzirom na stanje koje smo zatekli u društvu.

 

Problemi su nastali tek nakon sledeće proslave kada smo istakli spisak koliko je ko od konobara ostvario prometa! Vidjelo se da su ''naši'' svu kasu predali blagajni i za razliku od ''njihovih'' konobara ostvarili daleko veći prihod. Ispalo je kao da njihovi nijesu inkasirali skoro ništa, a piće negdje nestalo. Tek kad smo objavili kompletan zapisnik sa troškovima i prihodima i sa imenima nastao je problem. Tek tu su se uzbunili Njegoševski ''moralisti''. ''Nijesmo mi lopovi pa da vodimo knjige'', ''Mi smo pošteni ljudi'' i tome slično.
Naravno da je ovakav odnos, nevodjenja knjiga i neizdavanja priznanica, pružao osnov da se sumnja u ispravno rukovodjenje finansijama što je davalo povoda za razna ogovaranja čega smo se već bili naslušali kao ona ''pola piju pola šarcu daju''.... ili često spominjani vic kako je Mujo gubio na kartama u Los Angeles-u dok slučajno nije upitao suigrača do sebe zašto niko za stolom ne pokazuje karte?
Ovaj mu je odgovorio da je to sramota, jer se radi o poštenim ljudima. Kaže Mujo Hasi ''E, moj Haso, kad me tada krenu karta''!

.....Sudbine većine iseljenika vezane su  za Trewlaney 12. Tek dolaskom u Australiju i ponovnim otvaranjem Generalnog konzulata, postalo je vidljivije zašto je ta zgrada djelovala zastrašujuće dobivši  reputaciju jedne Ljubljanke ili Petrinjske ulice. Da spomenemo da nam je  prilikom ponovnog otvaranja Generalnog konzulata, između ostalog, predato na “upotrebu” 6 tomova registarskih knjiga sa preko 60 000 imena! Ako se dodaju ostale “specijalne” liste i registri “odredjenih lica” onda je manje više svaki Jugosloven bio u evidenciji!......

ili u drugom Iličkovićevom prilogu:

Kako je rušena Jugoslavija iz Australije  

.....Dok su se raspadom SFRJ srpska, hrvsatska, makedonska i slovenacka zajednica okrenule svojim maticnim nacijama - crnogorsko iseljenistvo se naslo dezorijentisano i pod jakim pritiskom iz srpske zajednice koja negira postojanje crnogorske nacije. Crnogorsko udruzenje “Njegoš”  naslijedilo je slabosti koje su sada dosle vise do izražaja. Ono je i dalje ostalo na linijama jugoslovenstva ne primjecujuci da se sada pod tim imenom krije veliko srpska opcija. Ostajuci na “jugoslovenskoj liniji”  “Njegoš” je ustvari postao negacija crnogorskog etničkog i kulturnog indetiteta – ostale su samo oznake u imenu koje je postavljeno u drugim vremenima.  Ali to je uostalom bila orijentacija i crnogorske zvanične politike, vlade Bulatović – Djukanović – “drugog oka u glavi”.....

------------------------------


strana256 ................ sledeca strana 262