Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l Reagovanja, pisma... | Traže se l Kontakt |
1996. SAMOVOLJA I KRUPNE TRZAVICE UNUTAR DRUSTVA MOJ PONOVNI POVRATAK NA RUKOVODECE MJESTO
Nekako je prosla godina koja je trebala da bude mnogo uspjesnija iz razloga sto je bila u posjeti jedna vazna misija iz Cme Gore i ona je trebala da pospjesi rad drustva i da mu da jos bolje smjernice za dalje aktivnosti koje su trebali da ga jos vise predodrede za opsti interes Cme Gore i Jugoslavije, a ne samo za neke separatne aktivnosti za koje i sami doseljenici iz Crne Gore nijesu bili. Dobio sam poziv za skupstinu drustva koja ce se odrzati u nedjelju 18. 02. 1996. god., sa pocetkom u 12 casova. Od starijih aktivista drustva tamo sam nasao Lazara Radica, pa smo zajedno i sjedjeli. Slusali smo izlaganje i izvjestaje zaduzenih lica za taj clio skupstine. Clanovi kojih nije bilo veliki broj po prvi put, lako su izabrali upravu i rukovodstvo drustva. Za predsjednika je izabran Mihailo Mandic, za potpredsjednika Zoran Vucetic, za sekretara Vasilije Spadijer, za blagajnika Petar Milakovic i za magacionera Milorad Jokanovic. Ostali clanovi uprave su bili: Pero BlaZevic, Ruzdija Salagic i Milenko Popovic. Ovo su imena ljudi koji su zavedeni u zapisnik, koji je vodio zapisnicar Mihailo Mandic. Normalno, uprava se obavezala da ce raditi u interesu drustva i svih njegovih clanova. Ova uprava nije "izdrzala 100 dana". Za nekih svojih 80 dana ona je napravila jednu igranku -zabavu i odrzala drustvenu slavu Djurdevdan. Osmog maja je bila vanredna konferencija i tu je doslo do smjene glavnog rukovodstva. Prema zapisniku kojeg je vodio Vasilije Spadijer, u poduzem tekstu od 4 kucane stranice, ima dosta netacnosti. Za taj sastanak me je obavijestio sekretar, Vasilije Spadijer, negdje oko 10 sati navece uoci sastanka, sa rijecima "dodi sjutra strana 261 ------------------- KOMENTAR ----------------------
Došao sam na tu Skupštinu 18. 02. 1996.
i začudio se da nas je bilo
samo petnajest!
Ovaj zapisnik mnogo toga objašnjava.
Iz zapisnika se vidi i kako je tekao izbor uprave i kako sam
ja izabran za predsjednika. Tačno je da smo za tih 80 dana održali jednu zabavu i jednu slavu! Od te zabave smo i vratili skoro cijeli dug za stanarinu obzirom da CKUD Njegoš odavno nije izmirivao svoje obaveze pa je stalno prijetio otkaz. Da sam se pitao tu slavu nebih ni održao, jer sam osjetio da se sprema 'igranka'. Da ne bih kvario njihovu dugogodišnju tradiciju morao sam da pozovem popa SPC, ali smo uoči same proslave uspjeli da dekorišemo salu sa crnogorskim posterima i sa posterima CPC. Priznajem da je to bila naša mala 'osveta' koju su svi prisutni sa lakoćom prihvatili. Čak je i pop SPC sjedio uprav ispod postera CPC i poglavara Antonija Abramovića! Nije imao ni jednu jedinu primjedbu, kao i niko od prisutnih! Sve je prošlo u najboljem redu.
Tokom večeri su pojedinci prišli da daju svoje priloge za
društvo. Kada mi je prvi od njih prišao i stavio dolarsku novčanicu u ruku sa riječima ''ovo je za
društvo'' i kada se okrenuo da podje ja sam se našao u čudu. Pozvao sam ga i
rekao mu da moram da uzmem njegovo ime i prezime i da to objavim na spisku
uz priloženu priznanicu! Nećkao se da mu to nije potrebno, ali kako je vidio
da ja na tome insistiram našao se u čudu, nenaviknut na vodjenje evidencije,
i nevoljno pristao. Tako smo uradili i sa svim ostalim.
Problemi su
nastali tek nakon sledeće proslave kada smo istakli spisak koliko je ko od
konobara ostvario prometa! Vidjelo se da su ''naši'' svu kasu predali
blagajni i za razliku od ''njihovih'' konobara ostvarili daleko veći prihod.
Ispalo je kao da njihovi nijesu inkasirali skoro ništa, a piće negdje
nestalo. Tek kad smo objavili kompletan zapisnik sa troškovima i prihodima i
sa imenima nastao je problem. Tek tu su se uzbunili Njegoševsk
i''moralisti''. ''Nijesmo mi lopovi pa da vodimo knjige'', ''Mi smo pošteni
ljudi'' i tome slično. Naravno da je ovakav odnos, nevodjenja knjiga i
neizdavanja priznanica, pružao osnov da se sumnja u ispravno rukovodjenje
finansijama što je davalo povoda za razna ogovaranja čega smo se već bili
naslušali kao ona ''pola piju pola šarcu daju''....
ili često
spominjani vic kako je Mujo gubio na kartama u Los Angeles-u dok slučajno
nije upitao suigrača do sebe zašto niko za stolom ne pokazuje karte?
* .....Sudbine većine iseljenika vezane su za Trewlaney 12. Tek dolaskom u Australiju i ponovnim otvaranjem Generalnog konzulata, postalo je vidljivije zašto je ta zgrada djelovala zastrašujuće dobivši reputaciju jedne Ljubljanke ili Petrinjske ulice. Da spomenemo da nam je prilikom ponovnog otvaranja Generalnog konzulata, između ostalog, predato na “upotrebu” 6 tomova registarskih knjiga sa preko 60 000 imena! Ako se dodaju ostale “specijalne” liste i registri “odredjenih lica” onda je manje više svaki Jugosloven bio u evidenciji!...... ili u drugom Iličkovićevom prilogu: Kako je rusena Jugoslavija iz Australije .....Dok su se raspadom SFRJ srpska, hrvsatska,
makedonska i slovenacka zajednica okrenule svojim maticnim nacijama -
crnogorsko iseljenistvo se naslo dezorijentisano i pod jakim pritiskom iz
srpske zajednice koja negira postojanje crnogorske nacije. Crnogorsko
udruzenje “Njegos” naslijedilo je slabosti koje su sada dosle vise do
izrazaja. Ono je i dalje ostalo na linijama jugoslovenstva ne primjecujuci
da se sada pod tim imenom krije veliko srpska opcija. Ostajuci na
“jugoslovenskoj liniji” “Njegos” je ustvari
postao negacija crnogorskog etnickog i kulturnog indetiteta – ostale su samo
oznake u imenu koje je postavljeno u drugim vremenima. Ali to je
uostalom bila orijentacija i crnogorske zvanicne politike, vlade Bulatovic –
Djukanovic – “drugog oka u glavi”. ------------------------------ |