Tekst sa stranice br 262 iz knjige "Njegoševci petog kontinenta" i moj komentar: 

... u sedam i po u prostorije da vidiš sto se čini od društva koje si osnovao" Ja zaista nijesam znao što se sve događa unutar društva jer se to izgleda zakuvalo prilikom organizovanja društvene slave.

Na samoj slavi se nije moglo ništa primijetiti, bila je prilično dobro posjećena i bilo je sve odlično pripremljeno, kao na slavi, što se kaže.

Pomenuo sam već neke netačnosti iz zapisnika gosp. Špadijera. Bilo je mnogo neistina. A evo o čemu se radi: prvo, mene je Vasko zvao da dođem na taj sastanak noć pred održavanje (da me nije zvao ne bih ni bio na tom sastanku). U zapisniku se vodim kao nefinansijski član društva. I Senka Poletanović, koja je vršila dužnost blagajnika, bila je upisana kao nefinansijski član. Miodrag Mladenović, koji je bio sekretar društva do prije dva mjeseca, takođe je upisan kao nefinancijski član, kao i Radenka Jokanović koja je bila do juče član uprave (Prethodni mandat) i zadužena da bude koordinator u radu programa djeca-roditelji.

Jedino je bilo prisutno po zapisniku 10 finansijskih članova društva: Mihailo Mandić, Vasilije Špadijer, Ruždo Salagić, Milorad Jokanović, Dragan Poletanović, Torno Medojević, Zoran Vučetić, Pero Blažević, Petar Milaković i Marko Slepčević.

Poslije oštre diskusije između pred. Mandića i Jokanovića u vezi naljepnica i kićenja na slavi, jer je tamo bio postavljen poster Antonija Abramovića, bez šireg znanja članova uprave.

S obzirom da smo mi imali prilično lijepu i uokvirenu sliku dva Mitropolita, stari Danilo i novi Amfilohije, protiv kojih do tada niko nije imao ništa. Slike su bile poklon društvu od Mitropolita Cmogorsko - primorskog, gospodina Amfilohija, (mi smo tražili da nam ih donese kao poklon). Mi sma imali kontakte i prepisku sa starim Mitropolitom Danilom i slali mu novčanu pomoć 1986. god.

Vjerovatno je Jokanović reagovao na to zbog toga što niko nije pominjao da treba da se stavi ta slika, niti je doneta ikakva odluka, već je to učinila na svoju ruku grupa od njih nekolicine.

Tako nešto kod nas nikada se nije desilo, niti bi iko na taj način postupio. Pogotovo kada se radi i o samoj pomisli na crkvenu podjelu. Uostalom, dobro je poznato koga sve ima Vaseljenska Patrijaršija za punopravno pravoslavno tkivo. Sala je uvijek bila prigodno dekorisana sa cmogorskim znamenitostima i vrijednim slikama sa programskih aktivnosti.

----------------- MOJ   KOMENTAR ---------------------
 

U zapisniku kojeg je vodio Vasilije Špadijer nema ni jedne neistine, već je dosta toga ispušteno. Naravno da nije bilo ni za očekivati da jedan neprofesionalni zapisničar može pohvatati svu onu bujicu napada koja nam je biula upućena to veče. Prilažemo kompletan zapisnik kojega pominje Lazović:
 

Vasilije Špadijer je tačno naveo činjenično stanje! Svakome normalnom je jasno da je onaj ko plaća članarinu ujedno i finansijski član i da ima sva prava koja mu pripadaju: da bira i da bude biran, da učestvuje kao punopravni član. Onaj ko ne plaća članarinu on može da bude kao prijatelj društva i da se zove članom, ali time što ne izmiruje svoje finansijske obaveze on i ne može biti finansijski član!
Koliko su 'članovi' CKUD Njegoš-a bili poneseni za svojim društvom govori i sama činjenica koju navodi Lazović da smo za tih 80 dana velike kampanje uspjeli da sakupimo samo 10 (deset) finansijskih članova!

Oštrina rasprave izmedju Mandića i Jokanovića izbila je povodom postavljenih postera Antonija Abramovića i CPC, ali je kulminirala zbog postavljenih spiskova blagajne i vodjenja knjiga blagajne, a čemu su sve Njegoševci čvrsto protivili... uz histerisanje da ''njima ne trebaju nikakve knjige....da su tu sve pošteni'' i tome slično

---------------------------

strana 261 ............. strana 263