Tekst sa stranice br 264 iz knjige "Njegoševci petog kontinenta" i moj komentar: 

.... sandučeta iz Kabramate, kao i pečate. Takođe, sa ovom mojom ostavkom prestaju sve moje obaveze prema klubu i odgovomosti.

Upravi i članovima kluba "Njegoš" zelim sve najbolje u budućem radu.
Liverpul17. 05. 96. Špadijer Vasilije sr.

Uz pismenu ostavku priložio nam je i spisak članova društva koji su platili članarinu, a koji slijede:

1. Salagić Kasim, 2. Salagić Ruždija, 3. Mandić Mihailo, 4. Slepčević Marko, 5. Jokanović Milorad, 6. Špadijer Vasilije, 7. Vučetic Zoran, 8. Blažević Pero, 9. Nenezić Vesko, 10. Milaković Petar, 11. Poletanović Dragan, 12. Djuranović Žarko, 13. Medojević Tomislav - Tetak i 14. Gojović Mićko.

Ovo sam naveo iz razloga što će u buducem vremenu biti interesantne neke stvari pojedinih navedenih članova Cmogorskog KUD "Njegoš" Sidnej i njihova daljna aktivnost.

Uskoro po izboru novog rukovodećeg tijela bio sam zamoljen od Miga Jokanovića da se prihvatim rukovodstva društva ako se misli i dalje nešto raditi sa ovim društvom. Malo me je to iznenadilo zbog svih stvari koje su se odigrale u međuvremenu od kako sam se razdužio od rukovođenja društvom. Pošteno da rečem, dosta sam se lomio oko toga, a bio sam svjestan i situacije u koju je zapalo društvo. Plašio sam se da ću tu ostati ko zna dokle. Pristao sam ali prvo da se razgovara sa već postojećim predsjednikom Vučetićem. I pristao sam sa nadom da to bude što je moguće kraće. Vratio sam se u jedno rasulo, niti naroda niti djece, niti para. Uskoro smo dobili i otkaz za prostorije za koje mjesecima (6 mjeseci) nije plaćana kirija, itd, itd.

Što mi je to trebalo da se ponovo aktiviram, sam sebi nijesam znao objasniti. Zna valjda svako da je dobro i lijepo, daleko od svog rodnog kraja, imati jednu oazu gdje se mogu ljudi sresti.

Kažem ljudi, a mislim na one koji će naći zadovoljstvo da poslije teškog rada zajedno popričaju o svom rodnom kraju, o svojim običajima i da se obavezno učini sve što se može da se ti običaji prenose na našu djecu, a ona dalje potomcima i generacijama u nedogled.

Da naše pozitivnosti gajimo zajedno i da doprinosimo očuvanju svog identiteta na ovim prostorima u interesu naše svekolike zajednice. Da djeci dajemo pozitivne signale zajedništva

------------------ MOJ   KOMENTAR -----------------

Lazović uporno dokazuje o stanju kakvo je vladalo u udruženju Njegoš!
U dugovima za stanarinu već 7 mjeseci neplaćenu ne možeš ih nagnati da sakupe ni 100 dolara da plate makar za jedan mjesec. Na sve načine smo pokušavali da uredimo knjigu blagajne i da zavedemo plaćanje članarine. Na kraju, kao što kaže i sam Lazović, članarinu (simboličnu!) je platilo 14 članova! Od toga broja je nas 7 (polovina) koji smo otišli u Crnogorsku zajednicu!

Onda se pojavljuje spasioc u liku i djelu Lazovića!
Rekao bi čovjek (da sam nije pokazao suprotno na prethodnim stranicama) da je napustio jedno homogeno, izvanredno radno društvo u koji su iznenada upali neki novi separatisti (slovom i brojem njih 4!) koji sve rastjeraše i koji ostadoše samo 80 dana, kako on kaže - što čini 2 mjeseca i nešto više, a u istoj rečenici navodi da su prostorije neplaćene 6 mjeseci!
Ni ovaj podatak nije tačan, a i da jeste biće da smo odgovorni i za ono predjašnje stanje!!!

Kaže Lazović: Vratio sam se u jedno rasulo, niti naroda niti djece, niti para. Uskoro sma dobili i otkaz za prostorije za koje mjesecima (6 mjeseci) nije plaćana kirija, itd, itd....

E pa evo zapisnika, još jednom, sa Skupštine gdje se vidi kakvo smo stanje zatekli mi, ti separatisti ili ''neki novi mladi iseljenici'':

..................................

strana 263 .................. strana 265