Tekst sa stranice br 265 iz knjige "Njegoševci
petog kontinenta"
i moj komentar:
... i bratskog uvazavanja, a ne primjer onoga što se desilo poslije sastanka na kome se već smijenjeni predsjednik razduživao, kada su mnogi roditelji te noći pošli i uzeli svoju djecu za ruku, govoreći da nema potrebe da se više vraćaju u ovu, već očito zbog politikantstva nekih, bolesnu sredinu. Pristao sam takode i da Migo Jokanović bude sekretar društva, tako da magacionerstvo predamo nekom drugom, mada sam iskreno vjerovao da nam za duže vrijeme neći biti potreban nikakav magacioner nego da ćemo te poslove vrlo lako obavljati sa ljudima koji su bili spremni da rade i u tom momentu. Prostorije smo morali da napustimo. Stvari, kojih je bio mali broj, morali smo smjestiti po privatnim kućama, što nije bio mali problem. Organizovali smo jednu igranku samo toliko da vidimo na koga sve možemo da računamo u prvom momentu. Pozvali smo Srpski Kulturni Centar iz Merikvila (bivši Jugoetnik) da dođu u goste sa njihovom folklornom grupom. Oni su došli koliko su mogli doći, međutim posjeta sa naše strane je bila zaista slaba. Signali za uspješan rad nijesu bili ohrabrujući u tom trenutku. Kako se te godine,1996. navršavalo 300 godina od dolaska na vlast u Crnoj Gori rodonačelnika dinastije Petrović Njegoš, pristupili sma pripremi za taj posebni događaj. U međuvremenu smo počeli obnavljanje folklorne grupe, a probe su se održavale u školi gdje smo i pravili naše Priredbe-igranke i druge aktivnosti. Da bi se posle svega što se desilo to što prije zaboravilo organizovali smo i jedan fudbalski turnir pod nazivom KUP Balkana. U stvari, to je bilo sponzorisano od putničke agencije Balkan iz Kabramate. Učešće je uzelo osam ekipa sa sidnejskog područja, naravno ekipa naših doseljenika. Njegoš je imao ekipu Lovćen. Ovo koliko da se podsjetimo da smo nekada imali Fudbalski klub sa tim imenom, i sa očekivanjima da taj turnir doprinese ođivljavanju okupljanja iseljenika. Želja nam je bila da obnovimo saradnju sa društvima sa kojima smo ranije uspješno sarađivali. Turnir je bio dobar signal, jer sport je sport, a sport i igra spajaju ljude. Pripreme za organizovanje 19-e Njegoševe akademije, na kojoj je trebalo da bude kao glavno obiljeđavanje 300 godina od dolaska dinastije Petrović Njegoš na duhovnu i svjetovnu vlast u Crnoj Gori, odvijale su se prilično dobra.
strana 265
------------ MOJ KOMENTAR -------------- Opet Lazović sam sebi skače u usta! Kako objašnjava to da su roditelji BILI u udruženju sa djecom sve do te večeri kada su me izbacili, a da su nakon sastanka na kome sam smijenjen i kada sam se već razduživao POKUPILI svoju djecu i odlazili iz društva. Zar ne bi bilo logično da, kada su već bili tu, sada kada se društvo oslobodilo problema zvanog Mandić i separatista, ostanu u ushićenju i još više nagrnu u društvo!!! O kakvom magacinu priča Lazović? Pa sve ono što smo mi naslijedili moglo je da stane u jednu šupu 1x1m2. Prostorije su, naravno, trebali davno da napuste. Kada smo mi došli u upravu prostorije nijesu bile plaćane 7 mjeseci! Onda su mi dali ime jedne od članica koja je držala kod sebe novac od folklora, ali ga nije nikako davala društvu. Radilo se oko $1000, a koje ova nije vraćala. Ja sam ispao naivan i nekoliko puta je zvao tražeći od nje da vrati društvene pare, ali sve je ostajalo na obećanjima. Od prve zabave mi smo odmah uplatili za stanarinu određeni iznos i tako smanjili nagomilani dug. Nemam kopije priznanica pa ne mogu da tvrdim da smo odmah isplatili cijelo dugovanje, mada se blagajnik Špadijer sjeća da je stanarina bila isplaćena nakon prve zabave. Uostalom, umjesto da njih nekolicina sakupe i plate redovno stanarinu njima se dug ponovo nagomilao i jedino što se moglo očekivati od vlasnika je bilo to da ih naglavačke izbaci na ulicu, a što se i desilo! Kao što se vidjelo iz zapisnika, blagajnik nije vodio knjigu blagajne, po sjećanju je tvrdio da na računu ima oko $400, ali je zato sebi za čišćenje redovno uzimao $120!!! ...........................................
|