Program | O nama | Reagovanja, pisma...Prezimena u CG l Plemena u CG


Prica kanadske splićanke

 

Ja ti nisam iz "saraj'va" pa me nista ne j..., ali sam iz Splita pa "pizdim",  po splitski (ovo je malo slovo, da se zna da sam pismena!). Dakle, (kako bi Miljo Radojčić iz tv Titograda rekao;  -daklem , dakleš, dakle, daklemo, daklete, daklu...oops! zaboravih; nije Titogtrad nego Podgorica, pa i od tog pizdim) evo vidiš nije ni meni lako: ne mogu više tako brzo misliti da se ne zeznem pa progovorim u jugoslovenskim terminima i manirima, iliti imenicama, tj nazivima sadašnjih gradova, a ono su svi postojali u istom opsegu i mjestu dogadjanja i prije, tj za vrijeme TITA! Eh, opet pogriješih, samo da me netko ne špijunira pa došapne tamo nekome da mu spomenuh ime, što bi rezultiralo nekim raznim konsekvencama tamo na tim bivšim prostorima, naročito baš tamo u mom Splitu. Tako ti je to, moj Bosanac! Pari mi se da jesi "izbosne' jer pišeš u tom maniru, ali nemoj mi uzeti za zlo što sam te tako nazvala, jerbo "uistinu' i ne znam kako se to sada 'reče' (tvrdo 'č', kao ono kad Nadalina muti jaja; - i utvrdo i umeko...), ne znam kako se vi tamo sada zovete, majke mi ! Vidiš kako je to jedna nezgodna situacija. Uvridin čovika, a neman pojma kako i zašto?! Je, je...došla neka luda vrimena pa se nekako ni sa samim sobom ne razumimo. Nije da smo se pri razumili, ali nekako je sve imalo neki smisao, birali smo društvo, znali smo tko se s kim ženi, tko je netko a tko je nitko... sada smo ti svi odi na ovom kontinentu gdje su najglasniji oni ća nikada tamo nisu ništa vridili, pa se ja kao pametna i naobražena (nije uobražena, mada bih si mogla priuštiti takav stav) skoro ni sa kim ne družim. I ja pizdim zbog tih priča tko je imao kristalne lustere i perzijanere, a  naročito pizdim od samozvanih i samopostavljenih "novinara" , koji su tamo bili, kako ti reče: papci, a ovamo odmah senjali priliku pa si sami dodijelili neke titule sposobnosti i moći od kojih mi se diže kosa na glavi. Elem, nije meni to što postoji golema količina takovog svijeta, nego mi je što mi blate profesiju u koju sam se i ja nekad klela. Pišu brate, baljezgaju, kupuju privatne tv programe, prave novine i pri tome se do riganja gadjaju s padežima i zakonima novinarstva. Pišu neistine, barataju neprovjerenim informacijama i naplaćuju tim istim dotičnima ako se hoće pojaviti u bilo kojem kontekstu u tim istim nazovimo" našim" prilično jadnim medijima, pogoleme sume novca, jer samo od toga i mogu preživjeti. Tako ti je to moj čovik! i nemoj da te više ništa jebe! Dobro ti je! Sve ti je dobro, a da sam ni ne znaš. Neka je tebi tvoje žene i dice. Zamisli da se i "ona" izokrenula po američki pa počela da te mlati i zove policiju, kao što mnoge naše ženske ovdje u Torontu rade. Vidjele priliku i ove lude zakone, pa udri po muževima, udri po ljubavnicima... poludjele, majke mi. Zaboravi sise i ženske uopće. Ma,  ovdi ti nema ni muškoga svita, a ono malo naših šta ko izgubljeni duhovi bauljaju ovim prostorima i nisu ni za što drugo nego za puzanje: tko za ženom, tko za šefom ( pizza boss, truck drivers union ili neki tamo nepismeni naš koji je došao prije ili poslije drugog svjetskog, (sve je isto), pa se kurči svojim uspjehom i političkim znanjem tj poimanjem situacije.
Pizdim i ja, baš dobro pizdim... ali, nema druge nego kod psihijatra. To svi Ameri i inače rade, pa što ne bi i mi?! Uzmi si to kao neku modu. Ako te mrzi, a znaš dovoljno engleski pročitaj sve knjige SILVA- methods pa broji unazad od 100 do jedan, a naročito obrati pažnju kad brojiš ono na kraju od 10 do 1, jer tada ti se dogadja ta totalna relaksacija, iliti zaborav. Ja to zovem utrnulost iliti utrnuće, jer mi i jesmo svi pomalo utrnuti. Što ćeš, malo pizdi malo broji, možda će ti bit bolje.
Pozdrav Kaća

 

PS.
Samo nisu napisali koliko dugo treba da se broji ili barem kolika doza tog unazad brojanja u toku dana. Možda treba čitav dan samo brojati?! Uostalom, vidi sam koliko ti treba. Ja probala, nemam živaca, pa ti sad vidi. Ja ti ppizdim i od brojanja. Mislim toga  unazad... u svakom smislu unazad. Sad sam negdje kod 1978. pa razmisljam da li je vrijeme da stanem. Uostalom, znaš šta, najbolje ti je uzeti grant i pisati. Mnogi tako dobili neke pare na tu foru; bili neki pjesnici, pisci, novinari... tobože! Napravili razne lažne resume-e, a imaju ih i po nekoliko, zavisi od potrebe. Tako dobili neke državne američke ili kanadske pare da sjede kući i baljezgaju po kompjuteru. Poslije im to i objave, važno je samo da pišeš protiv jugoslovenskog režima ( tu obavezno spomeni kako je bilo loše za vrijeme Tita, a sada otkad su nas tako lijepo razjebali je sve bolje i bolje... to ti je jako važno spomenuti. To kako su nas Ameri baš spasili, a i bombardiranje nam je baš prijalo,  pa nam sada djeca počela da bumbaju, debljaju se i rastu im konjski zubi i velika stopala i svi su na drogama, što zbog depleted uranium-a a što zbog kokaina koje su nam upravo oni, ti isti branitelji naših prava i slobode servirali i serviraju u velikim količinama i danas. Mogu ti reći da je splitska riva a i okolica prepuna mladeži koja u odredjeni sat hrli u poznati kafić kako bi se ojadili za još jednu dozu koka i progurali još jednu i onako besmislenu i beznadnu noć. Nemoj pisati o leukemijama kod novorodjenčadi i o raznim rakovima koji pokosiše našu generaciju. To ti nije popularno. A, nemoj ni o njihovim  mirotvoriteljskim snagama, koji se sa naših prostora vraćaju isto tako sa barem jednim od rakova. Ni to ti nije popularno, a naročito nemoj o Jevrejima!!! Vidi kako Mell Gipson najeba. To nikako, NIKAKO! I nemoj da ti vide da čitaš Chumskog i tako neke 'budale'.
 Aj, bog, baš sam se raspisala, a ni ne znam te.

 

 

Odštampaj stranicu


Vrati se na početak
www.montenegro.org.au