Program | O nama | Reagovanja, pisma... | Prezimena u CG l Plemena u CG |
Prica kanadske
splićanke
Ja ti nisam iz "saraj'va" pa me nista ne j..., ali sam
iz Splita pa "pizdim", po splitski (ovo je malo slovo, da se zna da
sam pismena!). Dakle, (kako bi Miljo Radojčić iz tv Titograda rekao; -daklem
, dakleš, dakle, daklemo, daklete, daklu...oops! zaboravih; nije Titogtrad
nego Podgorica, pa i od tog pizdim) evo vidiš nije ni meni lako: ne mogu
više tako brzo misliti da se ne zeznem pa progovorim u jugoslovenskim
terminima i manirima, iliti imenicama, tj nazivima sadašnjih gradova, a ono
su svi postojali u istom opsegu i mjestu dogadjanja i prije, tj za vrijeme
TITA! Eh, opet pogriješih, samo da me netko ne špijunira pa došapne tamo
nekome da mu spomenuh ime, što bi rezultiralo nekim raznim konsekvencama
tamo na tim bivšim prostorima, naročito baš tamo u mom Splitu. Tako ti je
to, moj Bosanac! Pari mi se da jesi "izbosne' jer pišeš u tom maniru, ali
nemoj mi uzeti za zlo što sam te tako nazvala, jerbo "uistinu' i ne znam
kako se to sada 'reče' (tvrdo 'č', kao ono kad Nadalina muti jaja; - i
utvrdo i umeko...), ne znam kako se vi tamo sada zovete, majke mi ! Vidiš
kako je to jedna nezgodna situacija. Uvridin čovika, a neman pojma kako i
zašto?! Je, je...došla neka luda vrimena pa se nekako ni sa samim sobom ne
razumimo. Nije da smo se pri razumili, ali nekako je sve imalo neki smisao,
birali smo društvo, znali smo tko se s kim ženi, tko je netko a tko je nitko...
sada smo ti svi odi na ovom kontinentu gdje su najglasniji oni ća nikada
tamo nisu ništa vridili, pa se ja kao pametna i naobražena (nije uobražena,
mada bih si mogla priuštiti takav stav) skoro ni sa kim ne družim. I ja
pizdim zbog tih priča tko je imao kristalne lustere i perzijanere, a
naročito pizdim od samozvanih i samopostavljenih "novinara" , koji su tamo
bili, kako ti reče: papci, a ovamo odmah senjali priliku pa si sami
dodijelili neke titule sposobnosti i moći od kojih mi se diže kosa na glavi.
Elem, nije meni to što postoji golema količina takovog svijeta, nego mi je
što mi blate profesiju u koju sam se i ja nekad klela. Pišu brate,
baljezgaju, kupuju privatne tv programe, prave novine i pri tome se do
riganja gadjaju s padežima i zakonima novinarstva. Pišu neistine, barataju
neprovjerenim informacijama i naplaćuju tim istim dotičnima ako se hoće
pojaviti u bilo kojem kontekstu u tim istim nazovimo" našim" prilično jadnim
medijima, pogoleme sume novca, jer samo od toga i mogu preživjeti. Tako ti
je to moj čovik! i nemoj da te više ništa jebe! Dobro ti je! Sve ti je
dobro, a da sam ni ne znaš. Neka je tebi tvoje žene i dice. Zamisli da se i
"ona" izokrenula po američki pa počela da te mlati i zove policiju, kao što
mnoge naše ženske ovdje u Torontu rade. Vidjele priliku i ove lude zakone,
pa udri po muževima, udri po ljubavnicima... poludjele, majke mi. Zaboravi
sise i ženske uopće. Ma, ovdi ti nema ni muškoga svita, a ono malo naših
šta ko izgubljeni duhovi bauljaju ovim prostorima i nisu ni za što drugo
nego za puzanje: tko za ženom, tko za šefom ( pizza boss, truck drivers
union ili neki tamo nepismeni naš koji je došao prije ili poslije drugog
svjetskog, (sve je isto), pa se kurči svojim uspjehom i političkim znanjem
tj poimanjem situacije. PS.
|