|
Ne
izbjegavam iseljenike
REAGOVANJE MIODRAGA VLAHOVIĆA,
AMBASADORA CRNE GORE U SAD
- Iako sam, nažalost,
naviknut da u Vašem cijenjenom listu, u posljednje tri godine čitam
raznorazne pogrešne i, često, maliciozne interpretacije i komentare onoga
što sam činio i govorio kao ministar inostranih poslova Crne Gore (a na što,
potvrdićete i sami, sve do sada nijesam reagovao), moram reći da sam bio
zatečen onime što je objavljeno u tekstu koji se bavi odnosom crnogorskih
zvaničnih institucija prema našoj dijaspori. Bilo je za očekivati da
napravite bar elementarnu provjeru ili zatražite komentar povodom nekih
navoda – navodi se u reagovanju ambasadora Crne Gore u Vašingtonu Miodraga
Vlahovića povodom teksta “Srce zove, niko se ne javlja”, koji je objavljen u
prekjučerašnjim “Vijestima”. Reagovanje ambasadora Vlahovića prenosimo u
cjelosti.
Pošto sam se već čuo sa g. Zoranom V. Raičevićem (kome takođe saljem kopiju
ovog pisma), čiju izjavu citirate, i sa njime, uz dogovor o budućoj saradnji,
razjasnio o čemu se radi i što se dogodilo prilikom moje posjete Kanadi u
svojstvu ministra inostranih poslova Crne Gore, mislim da bi, zarad
crnogorske javnosti, u koju, svakako, uključujem i ljude iz naše dijaspore,
bilo korisno da objavite, na način koji ocijenite odgovarajućim, sljedece:
netačno je da je ministar Vlahović prilikom posjete Kanadi izbjegao ili
zaboravio da se javi Crnogorcima koji tamo žive.
Zašto bi to činio samo prema našim ljudima u Kanadi, ako je bio spreman da
iskoristi svaku priliku da se susretne i razgovara sa ljudima svih naših
nacija i vjera - i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u Austriji, i Njemačkoj, pa
i ovdje, u SAD - u Njujorku, na primjer? O našoj spremnosti da tako činimo i
o brojnim susretima postoji dokumentacija i ne mali broj svjedoka. Tokom
konkretne posjete Otavi i Torontu, došlo je do zabune i greške koja se ne
može pripisati tadašnjem ministru i članovima delegacije MIP CG. Što se
nastupa na Peter Munk Institutu za međunarodne studije u Torontu tiče, koji
je organizovao profesor Robert Austin, g. Raičevic je, zapravo, citirao
tadašnje navode iz srpskog lista "VESTI". Razlog takvim napisima, u doba
naše borbe za nezavisnost, je jednostavan: trebalo je omalovažiti,
marginalizovati i izvrći ruglu svaki naš spoljnopolitički nastup. Tako se
ministar Vlahović, sem "što su ga ismijavali srpski biznismeni", "susretao
sa sekretaricama i pomoćnicima zamjenika pomoćnika" po bjelosvetskim
diplomatskim i političkim adresama, putovao bez potrebe i povoda i činio,
tobože, razne moguće i nemoguće nepodobštine i neozbiljnosti. Sve se, na
moju neizmjernu satisfakciju, zadovoljstvo i ponos, završilo time sto smo,
na svim relevantnim mjestima u međunarodnoj zajednici dobili priznanje za
ono što smo činili i što sam, kao prvi ministar inostranih poslova nezavisne
Crne Gore, potpisao, u ime Crne Gore (da pomenem samo to, s obzirom na temu
Vaših tekstova), Sporazum o uspostavljanju diplomatskih odnosa sa Republikom
Srbijom. Bez imalo ismijavanja i omalovažavanja sa bilo čije strane, bio bih
slobodan da primjetim.
Što se centralne teme Vaših napisa tiče: mislim da je izuzetno važno da se
govori o tom problemu. Odnos srpskih konzulata prema našim ljudima u SAD, a,
evo, čujemo, i u Kanadi, je takav da, ovdje u Vašingtonu, imamo po desetak
poziva dnevno, sa opravdanim žalbama nasih ljudi, o čemu smo izvijestili MIP
CG.
Mi ćemo, zajedno sa našim kolegama iz Generalnog konzulata CG u Njujorku, za
koji je upravo u četvrtak, 5. aprila stigla nota iz administracije SAD da
nema smetnji da započne sa radom, pokušati da odgovorimo obavezi da se
nađemo na usluzi i da pomognemo našim ljudima koji žive u SAD i Kanadi.
Miodrag VLAHOVIĆ
Odštampaj stranicu
|
|