Vladika
Danilo
Pričajte mi što je tamo bilo:
al' ste vuci ali ste lisice?
Vojvoda
Batrić
Veseli su glasi, gospodare,
2585
klanjamo se Bogu i Božiću.
Najpridje ti Božić čestitamo,
čestitamo Božić Gori Crnoj!
Mi pet bratah pet Martinovićah
i tri tvoje sluge najvjernije
2590
sa sokolom Borilović-Vukom
poklasmo se sinoć sa Turcima.
U pomoć nam ko god ču priteče,
sakupi se vojske kao vode.
I što ću ti duljiti pričanje?
2595
Koliko je ravnoga Cetinja,
ne uteče oka ni svjedoka,
ni da kaže kako im je bilo,
te pod sablju svoju ne metnusmo
koji ni se ne kće pokrstiti;
2600
Koji li se pokloni Božiću,
prekrsti se krstom hristjanskijem,
uzesmo ga za svojega brata.
Kuće Turske ognjem izgorjesmo,
da se ne zna ni stana ni traga
2605
od nevjerna domaćega vraga.
Iz Cetinja u Ćeklić podjosmo.
Ćeklićki se razbježaše Turci,
malo koga od njih posjekosmo,
ma njihove kuće popalismo;
2610
od mečeta i turske džamije
napravismo prokletu gomilu,
neka stoji za uklin narodu.
Vladika
Danilo
Blago meni, moji sokolovi,
blago meni, junačka svobodo!
2615
Jutros si mi divno voskresnula
iz grobovah našijeh djedova!
Skida
se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su počeli
boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajući i puškama veselje
čineći. Kada dodjoše blizu crkve, ali je iguman Stefan pred
crkvom i jošt jedan kaludjer, koji držaše sveti putir u ruke.
Iguman Stefan
Ja ne vidim, nego čujem dosta.
Hajte, braćo, te se pričešćujte
bez priprave i bez ispov'jesti,
2620
a ja mičem sve na moju dušu.
Pristupaju i pričešćuju se koji ne bješe ruča. Pošto se
pričestiše, navrćeše peciva i počese kolo voditi. A Vladika
ulježe u kuću i uvede sa sobom pet Martinovićah, Vuka
Borilovića i tri njegove sluge za njima uljegoše.
Peku se peciva, igraju se momčad svake igre i kolo poje.
Kolo
Bješe oblak sunce uhvatio,
bješe goru tama pritisnula,
pred oltarom plakaše kandjelo,
na gusle se strune pokidale,
2625
sakrile se vile u peštere -
bojahu se sunca i mjeseca;
bjehu muška prsa ohladnjela,
a u njima umrla svoboda,
kâ kad zrake umru na planinu,
2630
kad utone sunce u pučinu.
Bože dragi, svijetla praznika!
Kako su se duše pradjedovske
nad Cetinjem danas uzvijale!
Igraju se na bjela jata,
2635
kako jata divnih labudovah
kad se nebom vedrijem igraju
nad obrazom svijetla jezera.
Sokolovi pet Martinovićah,
koje jedna prsa zadojiše
2640
a odnjiha jedna kolijevka,
dva Novaka s barjaktarom Pimom,
i viteže Borilović Vuče,
koji prvi udriste na Turke, -
ko umije vama splesti v'jence?
2645
Spomenik je vašega junaštva
Gora Crna i njena svoboda!
Izlazi
iguman Stefan medj narod, i nose za njim dva momka
medju sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah šenice
varene, izmješate zrnima šipčanima, nalite dobro vinom i
medom. Narod se čudi njegovu poslu i sav se okupi okolo
njega da gledaju što će da radi. Momci postaviše koljivo na
sred velikoga guvna, a iguman poče govoriti.
Iguman Stefan
Čuj, narode, svi skinite kape!
Hoću spomen da činim dušama
vitezovah našega naroda;
2650
Danas će im najmilije biti,
od Kosova nigda kao danas.
Svak
skida kapu i smiju se.
Iguman
Stefan
(čita naizust)
Vjerne sluge pomjani, Gospodi,
vladaoče, ma tvoje robove:
Nepobjednog mladoga Dušana,
2655
Obilića, Kastriota Djura,
Zrinovića, Ivana, Milana,
Strahinića, Relju Krilatoga,
Crnoviće Iva i Uroša,
Cmiljanica, vojvodu Momčila,
2660
Jankovića, devet Jugovićah,
i Novaka - poradi halaka,
i ostale naše vitezove!
Na nebu im duše carovale
kâ im ime na zemlji caruje!
2665
Izjedoše ono koljivo, ručaše i svak doma odlazi.
|
|
