|
Badnji Veče
Vladika Danilo i Iguman
Stefan sjede
kod ognja, a djaci, veseli, igraju po kući
i nalažu badnjake.
Iguman Stefan
Jeste li ih, djeco, naložili,
u prijekrst kâ treba metnuli?
Djaci
Naložili, djedo, ka trebuje,
2440
presuli ih bijelom šenicom,
a zalili crvenijem vinom.
Iguman
Stefan
Sad mi dajte jednu času vina,
ma dobroga, i čašu od oke,
da nazdravim starac badnjacima.
2445
Daju mu
času vina, on nazdravi badnjacima i popi je.
Iguman Stefan
(čisteći
brke)
Bog da prosti vesela praznika!
Donesite, djeco, one gusle,
duša mi ih vaistinu ište,
da propojem; odavno nijesam.
Ne primi mi, Bože, za grehotu,
2450
ovako sam starac naučio.
(Daju
mu djaci gusle)
Iguman
Stefan
(poje)
Nema dana bez očnoga vida
niti prave slave bez Božića!
Slavio sam Božić u Vitlejem
slavio ga u Atonsku Goru,
2455
slavio ga u sveto Kijevo,
al' je ova slava odvojila
sa prostotom i sa veselošću.
Vatra plŕmâ bolje nego igda,
prostrta je slama ispred ognja,
2460
prekršćeni na ognju badnjaci;
puške puču, vrte se peciva,
gusle gude, a kola pjevaju,
s unučadju djedovi igraju,
po tri pâsa vrte se u kolo,
- 2465
sve bi rekâ jednogodišnici,
sve radošću divnom naravnjeno.
A što mi se najviše dopada,
što svačemu treba nazdraviti!
Vladika
Danilo
Srećan li si, igumne Stefane,
2470
kako te je Bog vesela dao!
Iguman
Stefan
Mladi sinko, lijepi vladiko
samo sobom noćas je veselo,
a dušu sam natopio kapljom,
pa se stara igra povrh vina
2475
kâ blijedi plamen po rakiji.
To mi katkad starcu budi kosti,
spomene ih na mlade godine.
Vladika
Danilo
Ljepše stvari nema na svijetu
nego lice puno veselosti,
2480
osobeno kâ što je kod tebe:
sa srebrnom bradom do pojasa,
sa srebrnom kosom do pojasa,
a lice ti glatko i veselo,
To je uprav blagoslov višnjega.
2485
Iguman
Stefan
Ja sam prošâ sito i rešeto
ovaj grdni svijet ispitao,
otrovi mu čašu iskapio,
poznao se s grkijem životom.
Sve što biva i što može biti,
2490
meni ništa nije nepoznato;
što god dodje ja sam mu naredan.
Zla pod nebom što su svakolika
čovjeku su prćija na zemlju.
Ti si mlad jošt i nevješt, vladiko!
2495
Prve kaplje iz čaše otrovi
najgrče su i najupornije.
O da znadeš što te jošte čeka!
Sv'jet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli duši blagorodnoj!
2500
On je sostav paklene nesloge:
U nj ratuje duša sa tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
2505
u nj ratuju živina s živinom,
u nj ratuje narod sa narodom,
u nj ratuje čovjek sa čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima.
2510
T'jelo stenje pod silom duševnom,
koleba se duša u tijelu.
More stenje pod silom nebesnom,
koleblju se u moru nebesa;
volna volnu užasno popire,
2515
o brijeg se lome obadvije.
Niko srećan, a niko dovoljan,
niko miran, a niko spokojan.
Sve se čovjek bruka sa čovjekom:
gleda majmun sebe u zrcalo!
2520
Vladika
Danilo
Dobra vatra, a jošt bolje vino;
malo si se, djedo, ugrijao,
pa prečišćaš svijet na rešeto!
Iguman
Stefan
Dje si bio danas, amanati,
te si doma tako pozno došâ?
2525
Stojâ u lov toliko nijesi;
ranije si svagda dohodio.
I dje su ti tjelohranitelji,
dva Novaka i barjaktar Pďma!
Ne bio ih puštavat od sebe.
2530
Bio dozvat, dok ti Božić prodje,
dva tri sina staroga Martina,
ere ti se ja sve bojim, sinko,
da će Turci tebe izgubiti.
Dvadest, tridest da noćas udare,
2535
kako ti se kuća osamila,
što bi šćeli, to bi učinili!
Vladika
Danilo
Ne boj mi se, ako Bog da, djedo!
Ne misli se o tome Turcima,
zle su misli i na njih napale.
2540
Pa i da bi došli i stotina,
imam ovde desetak djačadi,
u kuću se bismo zatvorili,
mi se bďli, a ti bi nam pjevâ.
Iguman
Stefan
Od te pjesne, Bože me sahrani!
2545
Teža bi mi bila no plakanje;
Plakanje je pjesna sa suzama!
Idu da
spavaju.
* * * * *
Dižu se
pred zoru i idu u crkvu. Svršila se leturdjija, izlaze.
Djače priča Igumanu Stefanu pred crkvom.
Djače
Slušaj, djedo, da ti nešto
kažem.
Kad su prva zvona zazvonila,
digâ sam se da idem u crkvu,
2550
ali jeku nečesovu čujem,
te ja strči brže nakraj polja.
Iako je lijepo vrijeme,
mišljah skače voda u Ponoru.
Kad prisjedoh malo ukraj polja,
2555
ali nije ono što ja mišljah,
no to brdo na kraj polja ječi
kako da će prsnut u oblake.
Puške grme, nebesa se lome,
fiska stoji mlade ubojnike!
2560
Te ja brže bolje preko polja.
Kada dodji pri Djinovu brdu,
al' u brdo nigdje ništa nema,
no se negdje boj krvavi bije,
pa odzivom brdo uzječalo.
2565
Iguman
Stefan
Muč' budalo, da li Božić nije?
već je troje pojelo pjevacah:
sada puške najviše pucaju,
a to brdo kâ suplja tikvina,
pa glasove hvata odsvakuda.
2570
Već za drugo i ne treba ništa,
no ponavlja ono što dje čuje
kao jedna prekomorska tica.
Djače
Nije, djedo, tako mi roždestva,
no nekakav pokolj, te veliki;
2575
Od miline uru sam slušao !
Dim je crni legâ nad Bajice
kâ najgušći oblak o jeseni.
Iguman
Stefan
Hajd' otolen, što koješta
drobiš!
Dim na Božić, velikoga čuda!
2580
Kako će se svenarodnja žertva
bez oblakah dima učiniti?
Čuje se
grmljava pušakah niz polje. Pojaha Vladika Danilo
hata i izide u polje. Kad eto niz polje pet šest stotinah ljudih:
On potrči konja i brže bolje dodje medju njih. Oni se svi oko
njega u kolo okupi. Videći Vladika pet Martinovićah, Vuka
Borilovića i tri svoje sluge sve krvave, poče ih zapitovati.
|
|
