Gluho doba noći, svak spava.

Vladika Danilo (sam sobom)

Vidji vraga su sedam binjišah,
su dva mača a su dvije krune,
praunuka Turkova s Koranom !
Za njim jata prokletoga kota,
da opuste zemlju svukoliku                                                       5
kâ skakavac što polja opusti.
Francuskoga da ne bi brijega,
aravijsko more sve potopi.

San pakleni okruni Osmana.
darova mu lunu kâ jabuku.                                                      10
Zloga gosta Evropi Orkana !
Vizantija sada nije drugo
no prćija mlade Teodore;
zvijezda je crne sudbe nad njom.
Paleolog poziva Murata                                                          15
da zakopa Grke sa Srbima.
Svoju misli Branković s Gertukom.
Muhamede, to je za Gertuku !

Sjem Azije, dje im je gnjijezdo,
vražje pleme pozoba narode -                                                 20
dan i narod, kako ćuku tica:
Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu,
Murat Epir, a Muhamed Grčku,
dva Selima Cipar i Afriku.
Svaki nešto, ne ostade ništa;                                                 25
strašilo je slušat što se radi !
Malen svijet za adova žvala,
ni najest ga, kamoli prejesti !
Janko brani Vladislava mrtva;
što ga brani, kad ga ne odbrani ?                                             30
Skenderbeg je srca Obilića,
al' umrije tužnim izgnanikom.

A ja što ću, ali sa kime ću ?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka medju vihorove,                                                  35
sirak tužni bez nigdje nikoga...
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi plača ni molitve;                                                   40
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.

Crni dane, a crna sudbino !
O kukavno Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,                                                  45
a s najgorim hoću da se borim !
Da, kad glavu razdrobiš tijelu,
u mučenju izdišu členovi...

Kugo ljudska, da te Bog ubije !
Ali ti je malo po svijeta                                                          50
te si svojom zlošću otrovala,
no si otrov adske svoje duše
i na ovaj kamen izbljuvala ?
Mala ti je žertva sva Srbija
od Dunava do mora sinjega ?                                                  55
Na tron sjediš nepravo uzeti,
ponosiš se skiptrom krvavijem;
huliš Boga s svetog oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni !
Ali sjenku što mu šće trovati                                                   60
te je u zbjeg sobom uniješe
medju gore za vječnu utjehu
i za spomen roda junačkoga ?
Već je u krv ona prekupata
stoput tvoju, a stotinu našu !                                                 65

Vidji posla cara opakoga,
koga djavo ovačemu uči:
"Crnu Goru pokorit ne mogu
ma nikako da je sasvim moja;
s njima treba ovako raditi..."                                                   70
Pa im poče demonski mesija
lažne vjere pružat poslastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
što će turska vjera medju nama ?
Kuda ćete s kletvom predjedovskom ?                                      75
Su čim ćete izać pred Miloša
i pred druge srpske vitezove,
koji žive doklen sunca grije ?

Kad današnju premislim vijeću,
raspale me užasa plamovi:                                                      80
isklati se braća medju sobom,
a krvnici, jaki i opaki,
zatrijeće sjeme u odivu.
Grdni dane, da te Bog ubije,
koji si me dao na svijetu !                                                      85
Čas proklinjem lanski po sto putah
u koji me Turci ne smakoše,
da ne varam narodnje nadanje.
 

Vuk Mićunovic leži blizu vladike; Pritajio se kao da spava, ali sve čuje divno.

Vuk Mićunović

Ne, vladiko, ako Boga znadeš !
Kakva te je spopala nesreća                                                   90
teno kukaš kao kukavica
i topiš se u srpske nesreće ?
Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabrâ Crnogorce
da čistimo zemlju od nekrsti ?                                                 95
I bez toga ovo nam je slava,
na koju se vrsni momci kupe
sposobnosti svoje da kušaju,
silu mišce i brzinu nogah;
strijeljanjem da se nadmašaju                                                100
i sječenjem u opkladu plećah;
da slušaju božju leturdjiju
i da vode kolo oko crkve -
da viteštvom prsa nabrecaju.
To je tamjan sveti junacima,                                                 105
to gvozdeni srca u momcima !

Turi takve razgovore crne !
Ljudi trpe, a žene nariču;
nema posla u plaha glavara !
Ti nijesi samorana glava:                                                      110
vidiš ovo pet stotin momčadi,
koje čudo snage i lakoće
u njih danas ovdje vidijesmo ?
Vidjaše li kako strijeljaju,
kâ se grâda vješto izigraše,                                                  115
kako hitro grabljahu kapice ?
Tek što vučad za majkom pomile,
igrajuć se strašne zube svoje
već umiju pod grlom oštriti;
tek sokolu prvo perje nikne,                                                  120
on ne može više mirovati,
nego svoje razmeće gnjijezdo,
grabeć slamku jednu i po jednu
s njom put neba bježi cijučući.
Sve je ovo nekakva nauka !                                                  125

Bez momčadi ove te su ovdje
šest putah je jošt ov'liko doma;
njina sila, to je tvoja sila.
Dokle Turci sve njih savladaju
mnoge će se bule ocrniti;                                                     130
borbi našoj kraja biti neće
do istrage turske ali naše...
Nâda nema pravo ni u koga
do u Boga i u svoje ruke;
nadanje se naše zakopalo                                                     135
na Kosovo u jednu grobnicu.
U dobru je lako dobro biti,
na muci se poznaju junaci !

     ..........
 

Iznijeli su krste s Lovćena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gadjaju puškama i broje kolika puta koja odjekne.

Serdar Janko Djurašković

Čudne puške, valja mušku glavu !
Svaka naša šest putah odjekne,                                            140
a dzeferdar Tomanović-Vuka
devet putah jednako se čuje.


Serdar Radonja

Vidite li čudo, Crnogorci !
Prisuká sam pedeset godinah,
na Lovćen sam vazda ljetovao,                                               145
izlazio na ovu vršinu:
sto putah sam gledao oblake
dje iz mora dodju na gomile
i prèkrîle svu ovu planinu,
otisni se tamo ali tamo                                                         150
s sijevanjem i s velikom jekom
i s lomljavom strašnijeh gromovah;
sto putah sam ovdjena sjedio
i grijâ se mirno sprama sunca,
a pod sobom munje i gromove                                               155
gledâ, slušâ djeno cijepaju;
gledâ jèkom grada stravičnoga
dje s' poda mnom jalove oblaci,
al' ovoga čuda jošt ne vidjeh !

Vidite li, ako boga znate,                                                      160
koliko je mora i primorja,
ravne Bosne i Hercegovine,
Arbanije upravo do mora,
koliko je naše Gore Crne,
sve je oblak pritiskâ jednako,                                                165
svud se čuje jeka i grmljava,
svud ispod nas munje sijevaju,
a nas jedne samo sunce grije.
I dosta je dobro primarilo
kâ je ovo brdo vazda hladno.                                                170

Obrad

Vidjeste li čudo i znamenje
kâ se dvije munje prekrstiše ?
Jedna sinu od Koma k Lovćenu,
druga sinu od Skadra k Ostrogu,
krst od ognja živa napraviše.                                                 175
Oh, divan li bješe pogledati !
U svijet ga jošt nije takvoga
ni ko čuo niti ko vidio.
Pomoz, Bože, jadnijem Srbima,
i ovo je neko znamenije !                                                      180

Vuk Raslapčević

Na što mjeriš dzeferdarom, Draško ?

Vojvoda Draško

Hoćah ubit jednu kukavicu,
a žâ mi je višek oštetiti.

Vuk Raslapčević

Nemoj Draško, tako ti života !
Ne valja se biti kukavica...                                                    185
Ali ne znaš, rdja te ne bila,
da su one šćeri Lazareve ?

Stade velika graja navrh crkvine, na sjevernoj strani više jezera.

Serdar Vukota

Što grajete, koji su vi jadi,
a evo ste gori nego djeca !

Vukota Mrvaljević

Doleće ni jato jarebicah,                                                       190
i svakoju živu uhvatismo.
Stoga graja stade medju nama.

Svi iz grla poviču:

Puštite ih, amanat vi boži,
jere ih je nevolja nagnala,
a ne biste nijednu hvatali.                                                      195
Utekle su k vama da uteku,
a nijesu da ih pokoljete.

Pustiše jarebice, i vratiše se s krstima otkuda su ih i digli.