|
Glavari su se makli na
stranu, a narod kolo vodi.
Kolo
Bog se dragi na Srbe razljuti
za njihova smrtna sagrešenja.
Naši cari zakon pogaziše,
200
počeše se krvnički goniti,
jedan drugom vadit oči žive;
zabaciše vladu i državu,
za pravilo ludost izabraše.
Nevjerne im sluge postadoše
205
i carskom se krvlju okupaše.
Velikaši, proklete im duše,
na komate razdrobiše carstvo,
srpske sile grdno satriješe;
velikaši, trag im se utro,
210
raspre sjeme posijaše grko,
te s njim pleme srpsko otrovaše;
velikaši, grdne kukavice,
postadoše roda izdajice.
O prokleta kosovska večero,
215
kud ta sreća da grdne glavare
sve potrova i trag im utrije;
sâm da Miloš osta na srijedi
sa njegova oba pobratima,
te bi Srbin danas Srbom bio
! 220
Brankoviću, pogano koljeno,
tako li se služi otačastvu,
tako li se cijeni poštenje ?
O Miloše, ko ti ne zavidi ?
Ti si žertva blagorodnog čuvstva,
225
voinstveni genij svemogući,
grom stravični te krune razdraba !
Veličastvo viteške ti duše
nadmašuje besmrtne podvige
divne Sparte i velikog Rima;
230
sva viteštva njina blistatelna
tvoja gorda mišca pomračuje.
Što Leonid oće i Scevola
kad Obilić stane na poprište ?
Ova mišca jednijem udarom
235
prestol sruši a tartar uzdrma.
Pade Miloš, čudo vitezovah,
žertvom na tron bica svijetskoga.
Gordo leži veliki vojvoda
pod ključevma krvi blagorodne,
240
kâ malopred što gordo idjaše,
strašnom mišlju prsih nadutijeh,
kroz divjačne tmuše azijatske,
gutajuć ih vatrenim očima;
kâ malopred što gordo idjaše
245
k svetom grobu besmrtnog života,
prezirući ljudsko ništavilo
i pletenje bezumne skupštine.
Bog se dragi na Srbe razljuti:
sedmoglava izide aždaja
250
i satrije Srpstvo svekoliko,
klevetnike grdne i klevetu.
Na razvale carstva junačkoga
zasja sveta Miloševa pravda,
okruni se slava vjekovječno
255
Miloševa oba pobratima
i lijepe kite Jugovićah.
Srpskoj kapi svud ime pogibe.
Postadoše lafi ratarima,
isturči se plahi i lakomi
- 260
mlijeko ih srpsko razgubalo !
Što uteče ispod sablje turske,
što na vjeru pravu ne pohuli,
što se ne hće u lance vezati,
to se zbježa u ove planine
265
da ginemo i krv prolivamo,
da junački amanet čuvamo,
divno ime i svetu svobodu.
Sve su naše glave izabrane!
Momci divni, isto kâ zvijezde;
270
što su dosad ove gore dale,
svi padali u krvave borbe,
pali za čest, ime i svobodu.
I naše su utirali suze
vješti zvuci divnijeh gusalah.
275
Proste naše žertve svekolike
kad je naša tvrda postojbina
sile turske nesita grobnica.
Što je ovo evo neko doba
te su naše gore umučale,
280
ne razležu ratnijem klicima?
Počinu ni rdja na oružje,
ostade ni zemlja bez glavarah.
Nekršću se gore usmrdješe...
Ujedno su ovce i kurjaci,
285
združio se Turčin s Crnogorcem,
odža riče na ravnom Cetinju!
Smrad ufvati lafa u kljusama,
zatrije se ime crnogorsko,
ne ostade krsta od tri prsta!
290
Vojvoda Milija
Čujete li kolo kako pjeva?
Kâ je ona pjesna izvedena,
iz glave je cijela naroda.
I imaju razlog Crnogorci
na nas dići prokletu gomilu.
295
Ne smijemo ništa započeti
što bi narod k viteštvu zažeglo,
što bi svete kosti pradjedovske
ogranulo, da u grob igraju, -
a kâ guske sve nešto ćukamo.
300
Udri vraga, ne ostav mu traga,
ali gubi obadva svijeta!
Vojvoda Stanko (Ljubotinjanin)
Imaš razlog, vojvoda Milija.
I dabogda trag nam se zatro
kad pod ovom živjeli maramom!
305
Što će djavo u kršćenu zemlju?
Što gojimo zmiju u njedrima?
Kakva braća, ako Boga znate,
kada gaze obraz crnogorski,
kada javno na krst časni pljuju!
310
Serdar Ivan
Što bi ovo te jost ne dodjoše
Ozrinići, naši krajičnici?
A bez njih se poslovat ne može;
najedno se bolje razbiramo.
Vojvoda Milija
Otišli su na stanak Turcima
315
da nekakvo roblje mijenjaju;
ema sam im poslâ poklisara:
tek se vrate, da ovamo idu,
da hitaju da ne dangubimo,
e ovome već trajanja nije.
320
Vuk Tomanović
Koje jade dangubite, ljudi ?
Pogibosmo ovdje čekajući,
nestade ni arča u torbice,
a duhana nesta u toboce;
vrat iskrivih uz polje gledeći
325
da ako se niz njeg' pomolite.
Serdar Vukota
Hitali smo da prijed dodjemo,
ma nikako ne mogasmo brže:
no Pecirep i stari Baleta
sakupili dvadest tridest drugah,
330
pa u Dugu s četom zapadnuli,
dočekali karvan od Nikšićah;
pokolji se na drum sa Turcima,
četrnaest posjeci Turakah
i uzmi im sedamdeset konjah
335
i dvije tri uhvati robinje.
Pa ni dodje knjiga od Nikšićah,
i u knjzi deset pobratimstvah
na Poljane da se sastanemo,
da im damo robje na otkupe;
340
pa smo bili na stanak Turcima,
stoga smo se malo zadocnili.
Knez Bajko
Što zboraše Hamza i Nikšići?
Šćaše li im mila vjera biti
da izdižu mirno u Rudine?
345
Serdar Vukota
To znaš, Bajko, bi im mila bila,
od dobra se jošt bježalo nije.
Kâ ne žele Turci dobrovanje,
da u miru raširuju ovce?
Knez Rogan
Riječanja bi li medju vama
350
oko roblja al' oko drugoga?
Knez Janko
Bi, Rogane, grdna razgovora!
Da li ne znaš Turke od Nikšićah?
U malu se dlaku ne isklasmo,
da pâs pasu dovijek kažuje
355
za krvavo naše sastavanje.
Vuk Marković
A s česa se to malo svadiste?
Ko najprvi smuti na sastanku?
Knez Janko
Kâ iz ruge to bi u početku.
Vuk Mandušić i Vuk Mićunović
360
započeše s Hamzom kapetanom
oko vjere nešto popovati;
dok odjednom oni zagustiše,
uljegoše u krupne riječi.
Reče Hamza Mićunović-Vuku:
365
"Ja sam bolji, čuj, Vlaše, od tebe,
bolja mi je vjera nego tvoja!
Hata jašem, britku sablju pašem,
kapetan sam od careva grada,
u njem vladam od trista godinah;
370
djed mi ga je na sablju dobio
dje su carstvo sablje dijelile,
te mu tragu osta za gospodstvo".
Raspali se Mićunović Vuče,
pa se Hamzi poprimače blizu:
375
"Kako Vlaše, krmska poturice!
Dje izdajnik bolji od viteza?
Kakvu sablju kažeš i Kosovo?
Da l' na njemu zajedno ne bjesmo,
pa ja rvâ i tada i sada?
380
Ti izdao prije i poslijed,
obrljao obraz pred svijetom,
pohulio vjeru pradjedovsku,
zarobio sebe u tudjina!
Što se hvališ gradom i gospodstvom
- 385
svi gradovi što su do nas turski,
jesam li ih opsuo mramorjem,
te nijesu za ljude gradovi
no tavnice za nevoljne sužnje?
Bič sam boži ja spleten za tebe,
390
da se stavljaš što si uradio!"
Mnozina
Mićunović i zbori i tvori!
Srpkinja ga jošt radjala nije
od Kosova, a ni prijed njega.
Knez Janko
Jošt nijesam lijepo kazao
395
oko šta se na stanak poklasmo.-
Utrkmismo Vuka s kapetanom.
Znate našu momčad ozrinićku:
dje god dodju, svud zameću šalu.
Vrag donio na sastanak bješe
400
i staroga odžu Brunčevića;
i u njega nekakva šišana,
lakat u njoj bješe al' ne bješe.
Objesio pušku o ramenu,
pa čepuka, tamo i ovamo,
405
po poljani kao svi ostali;
a odovud neki od našijeh,
umimogred, pokraj odže mini
i tisni mu od lakta rožinu
njegovojzi u grlić šišani.
410
Bože jedan, tri stotine drugah,
sve popada mrtvo od smijeha!
A odža se čudi šetajući
što se radi od toliko ljudih,
dokle vidje u pušku rožinu.
415
Tu se odmah pomutismo grdno,
pobismo se ognjem iz pušakah;
napravismo petnaest nosilah,
šest našijeh, devet njihovijeh.
Bogdan Djurašković
Vrijeme je da se okupimo,
420
vrijeme je da što uglavimo.
Naš se posâ svuda proćukao.
Kad opaze braća nekršćena,
neće oni kâ mi rastezati.
Serdar Radonja
Svak je došâ ko je od potrebe,
425
al' nijesu pet Martinovićah.
I nije im bez neke nevolje,
a bez njih se nikako ne može.
Knez Bajko
Hajte, ljudi, da što poslujemo,
ali doma hajte da idemo,
430
da se s nama djeca ne rugaju;
pa s Turcima kako koji može,
a ja znadem, dje mi šake padne.
A evo smo kao oni miši
te za mačku zvono pripravljahu.
435
Dodjoše
Martinovići
Vuk Mićunović
Evo i vi, već se načekasmo!
A evo se, ljudi, okupljamo
kâ svatovi, pjani sto se priča.
To je vama doista sramota,
jer je vama ponajbliže doći.
440
Tomaš Martinović
Nemoj, Vuče, i ostala braćo!
Davno bismo na sastanak došli,
no se nešto ružno dogodilo,
te smo vi se malo odocnili.
Knez Rogan
Je li vino goste posvadilo,
445
kâ je vama ovo krsno ime?
Tomas Martinović
Nije svadje medju goste bilo,
no ni Turci zenu ugrabise.
Vuk Mićunović
Kakvu ženu, rugaš li se
zbilja?
Danu pričaj što se dogodilo,
450
a ne boj se, svak će te slušati;
takve posle svako rado sluša.
Tomaš Martinović
Pričaću vi za toga djavola.
Mi igrasmo u kolu s gostima,
redjasmo se naokolo vinom,
455
dokle puška izviše Pišteta
puče jedna, i čovjek pokliče:
"Ko je vitez, ko je dobri junak!
Povede se roblje crnogorsko!"
Pokliči se onoj narugasmo:
460
kakvo roblje sasred Crne Gore!
Pjan, rekosmo, pa misli da poje.
Dokle dvije jedna iza druge:
cik! cik! opet, izdušit ne daše;
i klikuje čovjek kao prijed.
465
Ono nije bez nekakve muke!
Ugrabismo puške, potrčasmo.
Kad onamo, imaš sto vidjeti:
Mujo Alić, turski kavazbaša,
odveo nam Ružu Kasanovu
470
i utekâ s bratom najmladjijem.
Evo ima više no godina
otkâ nesto medju sobom glave.
Ali ko bi mogâ pomisliti
da će uzet Srpkinja Turčina?
475
Knez Rogan
Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promijenit vjerah
da učini što joj srce žudi.
Tomas Martinović
Nijesam vi sve jošt iskazao.
480
Kuku onoj duši zadovijek
te je Ruži narok izgubila,
te je dala Ružu za Kasana,
zatvorila vilu u tavnicu,
jer je Kasan bruka nevaljala.
485
I čujte me dobro, Crnogorci:
trag po tragu meni poginuo,
da je bješe Srbin ugrabio
ako hoćah glave obratiti,
ta nevolja kako me boljela!
490
Ema kad čuh e ode u Turke,
već kud kamo ne bi razmicanja,
no za njima u potoč podjosmo.
Na Simunji stigosmo svatove,
te ubismo obadva Alića,
495
a kroz Turke nesrećnu nevjestu.
Tu smo grdno obraz ocrnili
i od Boga dio izgubili.
Knez Janko
Bože dragi, čudna dogovora!
Bi li ovo djeca poslovala?
500
Ne smijemo činit što činimo,
ne smijemo javit što je javno;
neke misli na vrat tovarimo
kâ da posla do mislit nemamo,
kâ da činit što treba ne znamo.
505
Kad sam gode mnogo razmišljavâ,
vazda mi se posâ povukovâ.
Ko razgadja, u nas ne pogadja.
Vladika
Danilo vidje da su se okupili svi, pa i on izide medju njih.
Vuk Mićunović
Ne drži nas ovako, vladiko,
no otršaj ovoliko ljudstva.
510
Svako gleda što će čut od tebe,
a ti si se nešto zamrsio:
nit' što zboriš niti nas otršaš,
u obraz si kao zemlja došâ;
sam se šetaš poljem bez nikoga,
515
nit' što jedeš niti zaspat možeš.
krupno nešto učiš u pameti,
- zbili ti se snovi na Turčina!
a ja zebem od mnogo mišljenja.
Vladika Danilo
Slušaj, Vuče, i ostala braćo!
520
Ništa mi se nemojte čuditi
što me crne rastezaju misli,
što mi prsa kipe sa užasom.
Ko na brdo, ak' i mâlô, stoji
više vidi no onaj pod brdom;
525
ja poviše nešto od vas vidim -
to je sreća dala al' nesreća.
Ne bojim se od vražjega kota,
neka ga je kâ na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.
530
Bijesna se bratstva isturčila;
tek domaće napadnemo Turke,
svoj svojega nikad puštat neće;
razluči se zemlja na plemena,
krvava se isklati plemena,
535
vrag djavolu doći u svatove
te svijeću srpsku ugasiti!
Zlo se trpi od straha gorega.
Ko se topi hvata se za pjenu;
nad glavom se nadodaju ruke!
540
Knez Rade
(brat vladičin)
Što se mrči kada kovat nećeš?
Što zbor kupiš kad zborit ne smiješ?
Pridje si im s koca utekao,
dabogda im skapâ na čengele!
Žališ nešto, a ne znaš što žališ;
545
s Turcma ratiš, a Turke svojakaš,
domaćima tobož da s' umiliš,
a jednako, nemoj se varati!
Kako bi im zapâ, da te mogu,
glavu bi ti onaj čas posjekli
550
al' ti živu ruke savezali,
da te muče, da srce naslade.
Vrana vrani oči ne izvadi;
brat je Turčin svud jedan drugome.
Nego udri dokle mahat možeš,
555
a ne žali ništa na svijetu!
Sve je pošlo djavoljijem tragom,
zaudara zemlja Muhamedom.
Vojvoda Batrić
(knezu Radu)
Imaš razlog, ali ne toliko.
To se moglo sve ljepše kazati,
560
da mu tako rane ne vrijedjaš
i grkom ga ne otruješ tugom.
Svi
muče, niko ni u nos.
|
|
