Knez Rogan
Pricaj štogod, Draško, od Mletakah!
1400
Kakav narod bješe na te strane?
Vojvoda Draško
Kakav narod, pitaš li, Rogane?
Ka ostali - ne bjehu rogati.
Knez Rogan
Znamo, čoče, nijesu rogati,
no bjehu li zgodni i bogati?
1405
Vojvoda Draško
Bješe, brate, dosta lijepijeh,
a grdnijeh deset puta više;
od bruke se gledat ne mogahu.
Bogatijeh bješe pogolemo;
od bogatstva bjehu poludjeli,
1410
djetinjahu isto kao bebe.
Svi nuglovi punani praznovah;
mučahu se, da im oči prsnu,
da oderu koru leba suha.
Gledao sam po dva medju sobom
1415
dje uprte kakvu ženetinu
tjelesine mrtve i lijene
(potegla bi po stotinu okah!),
pa je nose proz gradske ulice
usred podne tamo i ovamo.
1420
Ne boje se česti i poštenju,
tek da steku da se kami rane.
Knez Janko
Bjehu li im kakve kuće, Draško?
Vojvoda Draško
Bjehu kuće na svijet divota!
Ama bješe muke i nevolje:
1425
ćeskota ih nesretnja davljaše,
smrad veliki i teška zapara,
te nemahu krvi u obrazu.
Vuk Mićunović
A kako te zbilja, dočekaše?
Vojvoda Draško
Ko m' u zli čas dočekivâ, Vuče?
1430
Ja nijesam ni poznâ nikoga,
a kamo li da me ko dočekâ,
no mi ona ružna mješavina
ne davaše iz kuće izaći.
Svagda graja bješe oko mene
1435
kada hoćah po gradu izaći,
kao u nas bijele nedjelje
kad se krenu momčad u maškare.
Da jednoga ne bi prijatelja,
glavom sina Zana Grbičića,
1440
svoga doma već ne ćah gledati,
nego kosti tamo ostaviti.
A on me je bratski dočekao,
vodio me svuda po Mletkama.
Vuk Mandušić
A bjehu li junaci, vojvoda?
Vojvoda Draško
Ne, božja ti vjera, Mandušiću!
O junaštvu tu ne bješe zbora.
Nego bjehu k sebi domamili,
domamili pa ih pohvatali,
jadnu našu braću sokolove,
1450
Dalmantince i hrabre Hrvate;
pa brodove njima napunili
i tiska' ih u svijet bijeli,
te dovukuj blago iz svijeta
i pritiskaj zemlje i gradove.
1455
Serdar Ivan
A sudovi bjehu li im pravi?
Vojvoda Draško
Bjehu, brate, da te Bog sačuva!
Malo bolji nego u Turčina.
Bješe jedna kuća prevelika
u kojoj se gradjahu brodovi;
1460
tu hiljade bjehu nevoljnikah,
svi u ljuta gvoždja poputani,
te gradjahu principu brodove;
tu od plača i ljute nevolje
ne mili se uljesti čovjeku.
1465
Jedni sužnji bjehu prikovani
u putima na velje brodove,
te vozahu po moru brodove;
tu ih ljetnje gorijaše sunce
i davljahu kiše i vremena,
1470
ne mogahu iz veze šenuti,
no, ka pašče kad ga za tor svezeš,
tu čamaju i dnevi i noći.
Najgore im pak bjehu tavnice
pod dvorove dje dužde stojaše;
1475
u najdublju jamu koju znadeš
nije gore ko u njih stojati.
Konj hoćaše u njima crknuti,
čovjek pašče tu svezat ne šćaše,
a kamo li čojka nesretnjega;
1480
oni ljude sve tamo vezahu
i davljahu u mračnim izbama.
Sav protrnem, da ih Bog ubije,
kad pomislim za ono strašilo.
Niko šžalit ne smije nikoga,
1485
a kamoli da mu što pomože.
Kada vidjeh vitešku nevolju,
zabolje me srce, progovorih:
"Što, pogani, od ljudi činite?
Što junački ljude ne smaknete,
1490
što im takve muke udarate?"
Dok Grbičić meni poprišapta:
"Nemoj takve govorit riječi,
ne smije se ovde pravo zborit.
Tvoja sreća - ne razumješe te".
1495
I čujte me što vam danas kažem:
poznao sam na one tavnice
da su božju grdno prestupili,
i da će im carstvo poginuti
i boljima u ruke uljesti.
1500
Vuk Mićunović
Budili se ti tako proričeš,
mišljahu li u svijet za koga?
Vojvoda Draško
Nema toga ko s' ne boji čega,
da ničega ano svoga hlada.
Oni straha drugoga nemahu
1505
do od žbirah i do od špijunah;
od njih svako u Mletke drktaše.
Kad dva zbore štogod na ulicu,
treći uho obrne te sluša,
pa onaj čas trči sudnicima,
1510
kaži ono što oni zborahu
i popridaj štogod i pogladi.
Sud onaj čas ona dva uhvati,
pa na muke s njima u galiju.
Od toga ti bjehu poginuli,
1515
medju sobom vjeru izgubili.
Kolike su s kraja u kraj Mletke,
tu ne bješe nijednoga čojka
jedan drugog koji ne držaše
za tajnoga žbira i špijuna.
1520
Grbičić se meni kunijaše
da su jednom žbiri i špijuni
oblagali jednoga principa
pred senatom i svijem narodom,
i da su mu glavu otkinuli
1525
baš na stube njegova palaca.
Kako ih se drugi bojat neće
kad mogaše oblagati dužda!
Knez Janko
A bješe li igre u Mletkama,
kao ovo te se mi igramo?
1530
Vojvoda Draško
Bješe igre, ali drugojače.
U jednu se kuću sakupljahu
pošto mrkni i pošto večeraj.
Kuća bješe sila od svijeta,
uždi u njoj hiljadu svijećah;
1535
po zidu joj svud bjehu panjege,
cjele se napuni naroda,
tako isto i kuća ostala;
svud mogaše iz zida vidjeti
dje virahu kâ miši iz gnj'jezda.
1540
Dok se jedna podiže zavjesa,
treći dio od kuće otvori.
Bože dragi, tu da vidiš čuda!
Tu izmilje nekakvoga puka,
to ni u san nikad doć ne može,
1545
svi šareni kao divlje mačke.
Dok ih stade po kući krivanja,
dje ko bješe zapljaska rukama;
imah mrtav padnut od smijeha!
Malo stade, oni otidoše,
1550
a za njima drugi izidoše.
Takve bruke, takvijeh grdilah
nigdje niko jošt vidio nije!
Nosine im po od kvarta bjehu,
istreštili oči kao tenci,
1555
a zinuli ka kurjaci gladni;
a drvene noge nasadili,
pa idjahu kao na ključeve;
oblačili prnje i jacine,-
usred podne da ga čovjek sretne,
1560
sva bi mu se kosa naježila.
Dokle neko, da mu Bog pomože,
iz onijeh panjegah zavika:
"Bjež, narode, e izgore kuća!"
Bože dragi, da tu bruku vidiš!
1565
Stade jeka, klepet i lomjava,
stade piska, kape popadaše,
stotina ih ispod nogah osta;
sve se nabi, da krknut ne može,
kao stoka kad je zvjerad
gone. 1570
Te mi opet sjutradan na igru,
kad u kuću nigdje niko nema,
no je pusta kuća zatvorena.
I jošt ću vi jednu sprdnju pričat
(a znam čisto vjerovat nećete):
1575
vidio sam ljude u Mletkama
dje na konop skaču i igraju.
Knez Rogan
To ne može bit istina, Draško,
nego su ti oči zamastali.
Vojvoda Draško
Ne znam ništa, no sam ih gledao;
1580
i sam mislim da je maštanije.
Obrad
Ada što je nego maštanije!
Ja sam čuo od jednoga djeda,
u Boku su jedni dohodili
iz Talije, ili otkud drugo,
1585
na naš pazar isti izlazili,
pa viknuli cjelu narodu:
"Pogledajte onoga kokota!"
Kad pogledaj onoga kokota,
ali šljeme za nogu poteže.
1590
Kad onaj čas, nije nego slamka!
Drugom vikni: "Poslušaj narode,
svak će sada grozd u ruku imat,
grozdu ćete britve prinijeti,
al' čuvajte, da vas jad ne nadje,
1595
nemoj koji grozda okinuti!"
Dokle svako za po grozd uhvati,
priniješe britve grozdovima;
kad vidješe čudo nevidjeno:
svaki sebe za nos dohvatio,
1600
dognâ britvu do svojega nosa!
Dokle treći savrh zida vikni:
"Čuj, narode, ne potopite se!"
U to rikni niz pazar rijeka;
ili bilo muško ili žensko,
1605
svak, da gazi, uzdigni haljine.
Kad ni vode ni od vode traga,
no svak digâ u pazar haljine
i krenuo kâ da vodu gazi!
Kad vidjeli e ih pogrdiše,
1610
skoči narod, i bi ih pobili,
no uteci u Kotor Latini.-
To igranje isto je ovakvo
što na konop igraju, vojvoda!
Vuk
Mićunović
Pojahu li uz gusle lijepo?
1615
Vojvoda Draško
Kakve gusle i kakvu nesreću?
Tu za gusle ni zbora ne bješe!
Vuk Mićunović
Ada za svu igru bez gusalah
ja ti ne bih paru tursku dao.
Dje se gusle u kuću ne čuju,
1620
tu je mrtva i kuća i ljudi.
Serdar Radonja
Za svaku te rabotu pitasmo;
a gleda li principa, vojvoda?
Vojvoda Draško
Gledah, brate, kao tebe sada.
Serdar Radonja
A bješe li kakav, amanati?
1625
Vojvoda Draško
Bješe čovjek te od srednje ruke;
da ne bješe pod onim imenom,
ne šćaše se bojati od uroka.
Serdar Radonja
Kako li se zvaše, vojevoda?
Vojvoda Draško
Valijero, i već ne znam kako.
1630
Serdar Ivan
Pita li te što za ove kraje?
Vojvoda Draško
Pita, brate, ne znam ni sam kako.
Ja izidoh pred njim s Grbičićem,
poklonih se kako mi rekoše.
Put mene se poosmjehnu princip,
1635
raspita me za naše krajeve,
i šćah reći ljubi Crnogorce,
jer spomenu sve redom bojeve
dje su naši pomogli Mletkama.
Pa poslijed poče djetinjati;
1640
zapita me za naše susjede,
za Bošnjake i za Arbanase:
"Kad uhvate - kaže- Crnogorca,
bilo živa al' mrtva u ruke,
hoće li ga izjest, što li rade?"
1645
"Dje izjesti, ako Boga znadeš,
kâ će čovjek izjesti čovjeka?"
"Ma sam čuo - opet mi govori -
jedan narod tamo zmije jede."
"Kakve zmije, čestiti principe?
1650
A gadno je na put pogledati -
sve se dlake naježe čovjeku!"
Knez Janko
Ja mnim te je dočekâ lijepo?
Vojvoda Draško
Ne lijepo, nego prelijepo!
Obeća mi i što mu ne iskah.
1655
I pomislih kad od njega podjoh:
blago meni jutros i dovijek,
evo sreće za sve Crnogorce,
dajbudi ću povest dosta praha
da s' imaju čim biti s Turcima.
1660
Kad poslijed, sve ono izlinja,
kâ da ništa ni zboreno nije.
I posad mu ne bih vjerovao
mlijeko je da reče bijelo.
Knez Rogan
A kako te ranjahu, vojvoda?
1665
Bjehu li im lijepa jestiva?
Vojvoda Draško
Tu ne bješe jela izvan leba,
no donesi nekakve preslačke,
po tri ure liži dokle ručaj.
Dva dijela tu bijaše puka
1670
jošte mladi, a obezubili,
sve ližući one poslastice.
Od želje se sad najedoh mesa.
Vuk Mićunović
Fala Bogu, jest veliko čudo!
Vidite li ovde u Kotoru
1675
baš ovoga Sovru providura
i ostalu gospodu mletačku?
Volî su ti kokoš ali jaje
nego ovna ali grudu sira.
Koje čudo mogu na godinu
1680
kokošakah oni pozobati!
Pa pogini u ono gospodstvo,
spusti kulje, a obrivi brke,
a pospi se po glavi pepelom,
a brnjice kâ u žene uši.
1685
Kako tridest napuni godinah,
svaki dodje kao babetina,
od bruke se gledati ne može;
kako podji malo uza stube,
ublijedi kako rubetina
1690
a nešto mu zaigraj pod grlom,
rekao bi, onaj čas umrije!
Sijeku peciba i sjedoše
na ručak. Serdar Janko pita či je brav te
mu on u pleće gleda, i kažu mu da je Martina Bajice.
Serdar Janko
Divna pleća, a divno li piše!
Blago tebi zadovijek, starče,
čudno li ćeš nešto doživjeti!
1695
Knez Rogan
Koje drže da je naša strana,
al' od krsta ali je od stuba?
Knez Janko
Mi smo vazda od krsta držali.
Knez Rogan
Hiljadu sam plećah oglodao,
ali ove ne vidjeh nesreće.
1700
Čije ovo pleće te ga gledam?
Njegova se kuća ugasila,
u nju neće kokota pojati;
a evo je nasred njega šuplje
kâ da si ga silom prošupljio,
1705
a po njemu dvadeset grobovah
i ni jedan nije izvan kuće.
Svi
gledaju ono pleće i čude se kakvo je. Pitaju od čijega je brava,
i kažu im da je od brava Skender-Age Medovića.
Knez Janko
(gleda
jedno pleće i priča iz njega)
Ima ovaj dvadeset govedi,
guvno mu je kod kuće lijepo,
na kuću mu sljeme dosta jako,
1710
jaki su mu i lijepi konji;
krije negdje zamotuljak parah,
ma bih rekâ da ih nije mnogo,
i za njih mu svi u kući znaju.
Vukota Mrvaljević
(priča
iz pleća)
Čudna negdje pustoga plijena,
1715
no je krvav, da ga Bog ubije:
Kosovo je oko njega leglo!
Vuk
Mićunović
Što bajete kao bajalice
ali babe kad u bob vračaju?
Što će znati mrtve kosturine
1720
kako će se kome dogoditi?
Vukota
Mrvaljević
Koje jade ti tobož mudruješ?
A ti više u njima proričeš
no koji mu drago desetinja.
Ne daš nigda pleća oglodati,
1725
no ih grabiš iz ustah ljudima;
meni si ih stotinu uzeo
da djavola pridje u njih vidiš.
U to ti je prošlo po vjeka!
Vojvoda
Batrić
Danu, Vuče iz Lješeva Stupa,
1730
uzmi gusle da nas razgovoriš;
kad je dobro, neka je i bolje.
Vuk
Lješevostupac
(poje)
Čevo ravno, gnjijezdo junačko,
a krvavo ljudsko razbojište,
mnoge li si vojske zapamtilo,
1735
mnoge li si majke ojadilo!
Ljudske su te kosti zatrpale,
ljudskom si se krvlju opjanilo;
vazda râniš od Vidova dana
junačkijem i konjskijem mesom
1740
gavranove i mrke vukove!
Stašno l' bjesše jednom pogledati:
dim te crni bješe priklopio,
sto hiljadah pritislo Turakah,
oko tebe puške grmijahu,
1745
frištijahu hiljade momakah
a grakahu na jata vranovi.
Iza tmine i sunce ogrije:
pred večer se nad tobom izvedri,
Turke mrtve po tebe brojasmo,
1750
pogodit se nigda nč mogâsmo
oko broja, koliko ih bješe.
(ostavlja
gusle)
Vojvoda Batrić
Danu, Vuče, nemoj prekidati,
razgovora bez takvoga nema.
Vuk
Lješevostupac
Ne umijem, vojvoda, pa je
ljepše ostaviti.
Pucaju puške uz polje, pjevaju ljudi, ima ih okolo sto i pedeset.
Vojvoda Drasko
Ko je ono, ka da su mahniti?
1755
Serdar
Janko
Ono su ti svati Mustafića,
a ženi se Suljo barjaktare
sinovicom s Oboda kadije.
Vuk
Mićunović
Ma nijesu svi svatovi Turci,
nego ima i Crnogoracah.
1760
Serdar
Janko
Ima ondje i Crnogoracah
malo manje nego polovina.
Vuk
Mićunović
Kud su šćeli potrpezne kučke,
Brankovići i ližisahani?
Što im oće društvo sa Turcima?
1765
Knez Janko
A kakva je to vražija ženidba
kad vjenčanja nikakva nemaju,
no živuju ka ostala stoka?
Serdar
Janko
U njih nema nikakva vjenčanja,
no pogodbu nekakvu učine
1770
ka da kravu napoli predaju.
Oni žene u čeljad ne broje,
no ih drže kâ prodano roblje.
Oni kažu: "Žena je čovjeku
slatko voće al' pečeno jagnje.
1775
Dok je takva, neka je u kuću;
nije l' takva, sa njom na ulicu!"
Knez Rogan
Hvala Bogu, pasjega mileta,
ka je opit sa zlom i nepravdom!
Dje dopire, tu zakona nema;
1780
zakon mu je što mu srce žudi,
što ne žudi u Koran ne piše.
Poju
svatovi uz polje.
Svat Turčin
Gergeleze, krilo od sokola,
te na hata u raju poleće,
samovoljno, bez nikakva zora,
1785
pred Proroka pridje da izadješ;
hurije te divne zarobiše
te si nama tako zakasnio.
Izlaz k nama, časa ne počasi,
na tvojega krilata halata!
1790
Ne zaborav' sablje i mizdraka
i tvojega biča paklenoga,
jer su Vlasi uši podignuli,
da okupiš stoku u torinu.
Vuci su ti ljuto pogladnjeli;
1795
nek ti sine sablja damaskija,
da ne laju paščad na Proroka!
Svat
Crnogorac
Dje si, Marko, nagnuta delijo?
Iako si turska pridvorica,
al' si opet naša perjanica.
1800
Pojaš', Marko, tvojega, Sarina,
od oružja ništa ne uzimaj
do tvojega teška šestoperca;
njim Aliju zgodi medju pleća,
pa mu na čast Prorok i hurije!
1805
Svat
Turčin
Ilderime, svečev buzdovane,
malo li ti bi krstove vjere
medj' istokom i medju zapadom
da istrčeš hata krilatoga,
damaskiju da krvi napojiš,
1810
da najstrašnîm postaneš šehitom,
no se diže da Fatimu ćeraš,
jedinicu svetoga Proroka?
Tu sagr'ješi Bogu i Proroku;
ko im skrivi, on im grdno plati!
1815
Al' ti prosto dinovo mlijeko
kada Bosni salomi rogove,
kad sve pokla što ne posuneti;
samo fakir ostavi fukaru
da nas služi, a pred krstom tuži.
1820
Svat
Crnogorac
Obiliću, zmaju ognjeviti,
ko te gleda, bliješte mu oči!
Svagda će te svetkovat junaci!
Mrcino nam krunu ne upušti
kad padiši stade pod vilice,
1825
kada dinu zagazi u čorbu.
Sat te vidju na tvojega Ždrala
dje razgoniš kod satora Turke.
Što će biti, ko će ugoditi?
Srb i Turčin ne slaže se nigda,
1830
no će pridje more oslačati.
Svat
Turčin
Drž, Alija, kurvino kopile,
Kotarke se mlade razbježaše!
Sramota je sivome sokolu
ćerat dugo jato jarebicah,
1835
pa za sebe ne ulovit mesa.
Udri, Tale, tvojom drenovačom,
pod njom puču rebra ka orasi!
Polovina glave izgubite,
ne ostavte Kosu u kavure;
1840
takvo voće nije za kavure.
Svat
Crnogorac
Bjež, Komnene, zadrta delijo,
kad si takvu srnu ulovio!
Već si dosta odmorio krila,
nijesu ti daleko Kotari;
1845
vjeta ti je Hajki omilila,
jedva čeka da ti se prekrsti.
Zabobonji, Starino Novače,
svrh Klisure, kâ si naučio,
jer su dinu uši zaglibile;
1850
probudi mu buhe u kozuhe.
Ne pušt', Bajo, živa djavoljega;
neka svati ne bűde planine
bez pitanja tvoga al' Limova.
Izlazi Mustaj-kadija i moli momčad da ne poju onake pjesne
pokraj sakupa Crnogorskoga, da ne bude od glavarah kome
što žao, nego neka poju svatovske pjesne, i on sam počinje
pojati.
Mustaj-kadija
Ne plač', majko,
dilber-Fatimu: 1855
udata je, nije ukopata;
ruža s struka nije pala svog,
no u bostan prenesena svoj.
Fatimu će Suljo držati
kao oči svoje u glavi.
1860
Fatima je strukom divota,
oči su joj dvije zvijezde,
lice joj je jutro rumeno,
pod vjencem gori Danica;
usta su joj pärôm srezana,
1865
usne su joj ružom uždene,
medj' kojima katkad sijeva
snježna grivna sitna bisera;
grlo joj je čista fildisa,
b'jele ruke - krila labuda.
1870
Nad cvijećem pliva zornjača,
a voze je vesla srebrna.
Blago odru na kom počine!
Svat
Crnogorac
Soko mrzi polja od prašine,
soko neće žabu iz lužine,
1875
soko hoće visoku liticu,
soko traži ticu jarebicu;
jarebica tanka i plašiva,
ma tjela kako vatra živa.
Svat
Turčin
Ne dangubi, svatski prvijenče,
1880
sahati su danas kâ godine,
hoće nam se Sulju udužiti.
Bog je dragi nekoliko dana
tandarihe zemlji poklonio;
grehota je da ih potkidamo.
1885
Vojvoda
Stanko
Čudne bruke, grdne mješavine!
Čujaste li kako se pojaše?
Zaludu se nedružina druže,
sve nekakvi prigovori stari:
Milos, Marko - Mujo i Alija!
1890
Pripravlja se, dok odjednom pukne;
već previre käpa na sve strane.
Vuk
Mandušić
Ema šta se druže s krvnicima,
a u jedan kotâ da ih svariš,
ne bi im se čorba smješala!
1895
Vuk
Mićunović
Bezobrazne, obrljane kurve,
povukuše te nam obraz grde!
Junačkoga ne znaju poštenja,
a ne bi se vukli za Turcima.
Mrznî su mi oni nego Turci,
1900
a ni mislim za njih ni za Turke.
Badava se inate s Turcima
kad im ližu, ka paščad, sahane!
Bogdan
Djurašković
Oni šćahu sve onako pojat,
no im neda podmukla lisica.
1905
Vidite li onoga kadije?
Drűga nema u četiri zemlje.
U njega su medene riječi,
uvija se kâ vrag oko krsta,
ama punan gube i lukastva;
1910
krvnika ga rišćanskoga nema -
zaklala ga puška crnogorska!
Prodjoše svatovi.- Malo
stade, evo pokajnice uz polje, i tuži
sestra Batrićeva pred njima.
|
|
