|
Čašu meda jošt niko ne popi
što je čašom žuci ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
565
smiješane najlakše se piju.
Beg Ivan beg, junačko koljeno,
boraše se kao laf s Turcima
na sve strane u gore krvave.
Polu zemlje Turci mu uzeše,
570
no pošto je svu obliše krvlju
i pošto mu brata izgubiše,
zmaja ljuta vojvodu Uroša,
na širokom polju Ćemovskome.
Žali Ivan brata jedinoga:
575
žalije mu vojvode Uroša
no obadva da izgubi sina;
žalije mu vojvode Uroša
no svu zemlju što je izgubio;
žalije mu vojvode Uroša
580
nego oči da je izgubio, -
dâ bi oči za brata Uroša!
Junaku se češće putah hoće
vedro nebo nasmijat grohotom.
Ivan čašom nazdravi osvete,
585
svetim pićem, Bogom zakršćenim.
B'jele vlase niz pleći prosuo,
b'jela brada vije do pojasa;
ruke stare, u njih mač i koplje,
krvave mu ruke i oružje;
590
koracima broji tursko trupje,
skače starac kako hitro momče.
Bože dragi, da ga san ne vara
tę ovako starac uzletio?
Sreća se je stara probudila:
595
u Karuče, na kraju Crmnice,
od petnaest hiljadah Turakah
ne pustiše živa nijednoga;
i danas je pobjeno mramorje
divne slave Crnojević-kneza.
600
Bog da prosti Uroševu dušu!
Krasne žertve što joj učiniše.
Vuk Mićunović
Bez muke se pjesna ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junaštvo je car zla svakojega,
605
a i piće najsladje duševno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi!
Vječna zublja vječne pomrčine
610
nit' dogori niti svjetlost gubi.
Vladika Danilo
(medju svima
kao da je sam)
Dje je zrno klicu zametnulo,
onde neka i plodom počine.
Je li instinkt al' duhovni vodja?
Ovde ljudsko zapire poznanje.
615
Vuk na ovcu svoje pravo ima
kâ tirjanin na slaba čovjeka.
Al' tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga k poznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetija!
620
Ako sablju poljubiš krvavu
i zaploviš u noćne valove,
sljeduje ti prahu svetkovanje.
Žrec Evrope s svetoga amvona
huli, pljuje na oltar Azije;
625
lomi teški topuz azijatski
svete kule pod sjen raspjatija.
Krv pravedna dimi na oltare,
ćivoti se u prah razvijaše.
Zemlja stenje, a nebesa ćute... 630
Luna i krst, dva strašna simvola -
njihovo je na grobnice carstvo.
Sljedovat im rijekom krvavom
u ladjici grdna stradanija,
to je biti jedno ili drugo.
635
Ali hula na svešteni ćivot
koji ga je mlekom odránio -
to mi prsa u tartar pretvara.
Čvor ne treba na prŕvu mladiku;
što će luna na krst stradanija,
640
što l' bijela suncu na zjenicu ?
Vjero prava, kukavna siroto!
Strašno pleme, doklen ćeš spavati?
Neki jedan, to je kâ nijedan,
nâko da je više mučenija.
645
Vražja sila odsvud oklopila.
Da je igdje brata u svijetu
da požali, kâ da bi pomogâ.
Pomrčina nada mnom caruje,
mjesec mi je sunce zastupio.
650
Uh, što mislim, kud sam zaplivao?
Mlado žito, navijaj klasove,
predje roka došla ti je žnjetva.
Divne žertve vidim na gomile
pred oltarom crkve i plemena;
655
čujem lelek dje gore prolama.
Treba služit česti i imenu.
Neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može -
nek ad proždre, pokosi satana!
660
Na groblju će iznići cvijeće
za daleko neko pokoljenje.
Serdar Vukota
Bog sa nama i andjeli boži!
A evo si udrio, vladiko,
u nekakve smučene vjetrove,
665
kâ u marču kad udri vještica
al' u jesen mutnu vjedogonja.
Vladika se
trza kao iza sna.
Vladika Danilo
Udri za krst, za obraz junački,
ko godj paše svijetlo oružje,
ko godj čuje srce u prsima!
670
Hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine!
Nek propoje pjesna od užasa,
oltar prâvi na kamen krvavi!
675
Svi
glavari skoče na noge s velikom grajom:
Tako, već nikako !
Vladika Danilo
Ne...ne...sjed'te da i jošt zborimo!
Ja bih, braćo, s opšteg dogovora
da glavare braće isturčene
dozovemo na opštemu skupu,
da im damo vjeru do rastanka,
680
eja bi se kako obratili
i krvavi plamen ugasili.
Serdar Janko
Hajd, vladiko, i to obidimo,
ma zaludu, nŕ ti božju vjeru!
Što se crnim zadoji djavolom,
685
obešta se njemu dovijeka,
Oni će nam i bez vjere doći,
medju nama stati nadébljati;
kakve su ti oni poglavice,
nazivlju se carevi sinovi!
690
Otpraviše četiri druga da pozovu na skup turske poglavice.
Kolo poje
Ljuta kletva pade na izroda!
Prokle mati od nevolje sina,
te knjeginja Ivanbegovića,
prokle Mara svog sina Stanišu.
Progrize joj sisu u posanje,
695
rajsko piće prosu u njedrima.
Stižę djecu roditeljska kletva!
Staniša je obraz ocrnio,
pohulio na vjeru Hristovu,
na junačko pleme Crnojevo;
700
obukâ se u vjeru krvničku
i bracke je krvi ožednio.
Grdne treske povrh Lješkopolja!
Dva se brata bore oko vjere,
a oko njih hiljade ratnikah.
705
Stiže sina materina kletva,
pogibe mu vojska svakolika.
bježi Stanko uprav Bajazitu,
da s njim jede madžarske nosove.
O gnjijezdo junačke svobode,
710
često li te Bog nâgledâ okom,
mnogo li si muke prenijelo,
mnoge li te čekaju pobjede!
* * * * *
Dodjoše poglavice
turske, okolo sedam osam, i posjedaše s Crnogorcima, svi muče i
gledaju preda se.
Knez Janko
Koje ste se jade skamenili?
Što razgovor kakav ne počnete,
715
no pospaste i pozamrčaste?
Hadzi-Ali
Medović, kadija
Baš aferim, kneze ozrinićki!
Ja ću počet, kada drugi neće.
Stotina se skupilo glavarah,
nas Turakah i Crnogoracah.
720
Ja znam divno što smo okupljeni:
da mirimo krvi medjusobne.
Nego hajte, od zemlje glavari,
medju sobom da način vidimo
i smirimo dvije porodice,
725
Velestovce i Turke ćeklićke,
pa Bajice i bratstvo Aliće, -
da radimo da ih pomirimo
al' od mira vjeru uhvatimo.
Ja ću prvi poći pred kumama,
730
ja za glave bratsko mito dati.
Tek smirimo, dinar prekinimo
i krvnice puške objesimo!
Knez Rogan
Efendija, ti ne ugoneta
oko šta se ovo okupilo,
735
no si s kraja počeo tanjega.
A mudar si i književnik, kažu.
Učio si knjigu u Carigrad,
na nekakvu ćabu pritvrdio.
Ali ti se jošt hoće pameti
- 740
poteža je ova naša škola.
Muči
opeta svak i gleda preda se.
Vladika Danilo
Bože dragi, koji sve upravljaš,
koji sjediš na prestol nebesni
te mogućim zažižeš pogledom
sva svijetla kola u prostoru;
745
ti, koji si razvijâ prašinu
ispod tvoga trona svijetloga
i nazvâ je tvojim mirovima,
te si prašak svaki oživio,
nasijâ ga umnijem sjemenom;
750
ti, te knjigu držiš mirobitnu,
u koju su sudbe upisate
mirovima i umnim tvarima,
koji si se milosno sklonio
djelatelne oživit členove
755
malom mravu kâ gordome lafu, -
provedri mi više Gore Crne,
uklon' od nje munje i gromove
i smućeni oblak gradonosni!
Da, nijesu ni krivi toliko;
760
premami ih nevjera na vjeru
ulovi ih u mrežu djavolju.
Što je čovjek? Kâ slabo živince!
Pogledaju se Turci ispod očih.
Med za usta i hladna prionja,
a kamoli mlada i vatrena!
765
Slatka mama, no bi na udicu:
"Pij šerbeta iz čaše svečeve,
al' sjekiru čekaj medju uši!"
Strah životu kalja obraz često;
slabostma smo zemlji privezani,
770
ništava je, nego tvrda veza.
Ali tice te su najslabije
lovi svijetlost lisičijeh očih,
nego orla krijući gledaju.
Za vrsnijem bratom ali sinom
775
pusti glasi milost utrostruče;
nadjeno je draže neg' gubljeno;
iza tuče vedrije je nebo,
iza tuge bistrija je duša,
iza plača veselije poješ.
780
Oh,da mi je očima vidjeti
Crna Gora izgub da namiri!
Tad bi mi se upravo činilo
da mi sv'jetli kruna Lazareva,
e sletio Miloš medju Srbe;
785
duša bi mi tada mirna bila
kako mirno jutro u proljeće,
kad vjetrovi i mutni oblaci
drijemaju u morskoj tavnici.
Turci
se mrko pogledaju.
Skender-Aga
Ja se čudim, lijepe mi vjere,
790
kakav davaš prigovor, vladiko!
Vidije li suda od dva pića,
ali kape za po dvije glave?
Manji potok u veći uvire,
kod uvora svoje ime gubi,
795
a na brijeg morski obojica.
Oli čele hvatat u kapicu
da uljanik u gori zametneš?
Niko meda otle jesti neće.-
Goniš kamen badava uz goru.-
800
Staro drvo slomi, ne ispravi.-
I zvjerad su isto kao ljudi,
rod svakoji svoju vjeru ima;
za kokošku i orla ne pitam,
no što strepi laf od guske, kaži!
805
Knez Rogan
Ja se ovoj i čudim raboti!
Pop grešnika za grehove pita,
da ga djavo nije prevlastio,
a djavola jošt nijesam gleda
da se popu ispovijedao.
810
Knez Janko
Kad me žena pita dje sam bio,
kazaću joj da sam so sijao.
Kuku njojzi ako ne vjerova!
Knez Bajko
Sad mi pade na um ona priča
kad onoga iz jame vadiše:
815
po mu lica crno, po bijelo.
Obrad
Uleće mi jedna muha u nos,
šteta će me nečesova naći.
Vuk
Raslapčević
Kako su mi dlani zasvrbili,
da se hoće ko dje posvaditi,
820
bismo globe golemo uzeli.
Vojvoda Milija
Teške puške, igdje li ikoga!
Ka je nosiš, Bog-ti-bratska, Stanko?
Vojvoda Stanko
Teke, brate, što se derem njome,
evo neko doba ne valja
mi. 825
Serdar Janko
Kako sam se sinoć ismijao!
U kuću mi odnekud dodjoše
dva momčeta, te krasna, bjelicka.
Počese se šalit ka umiju:
kako su im neki od starijeh
830
ogradili negdje vodenicu
dje niti je splake ni potoka;
kad prigradi, spazi se za vodu!
Vuk Mandušić
Bješe mi se snaha pomamila,
bez putah je ništa održati!
835
Otvara'joj knjige na proroke;
neki kaže: "Na sugreb je stala",
neki kaže: "Splele je madjije".
Svud je vodi po manastirima
i čita' joj masla i bdenija;
840
kumi vraga u sve manastire
da ostavi snahu Andjeliju,
kumi vraga - ništa ne pomaže!
Te ja uzmi trostruku kandžiju,
uženi joj u meso košulju:
845
vrag uteče nekud bez obzira,
a ozdravi snaha Andjelija.
Vojvoda Batrić
Turci braćo,- u kam udarilo!-
što ćemo vi kriti u kučine?
Zemlja mala, odsvud stiješnjena,
850
s mukom jedan u njoj ostat može
kakve sile put nje zijevaju;
za dvostrukost ni mislit ne treba!
No primajte vjeru pradjedovsku,
da branimo obraz otacastva.
855
Ćud lisičija ne treba kurjaku!
Što jastrebu oće naočali?
No lomite munar i dzamiju,
pa badnjake srpske nalagajte
i šarajte uskrsova jaja,
860
časne dvoje postah da postite;
za ostalo kako vam je drago!
Ne šćeste li poslušat Batrića,
kunem vi se vjerom Obilića
i oružijem, mojijem uzdanjem,
865
u krv će nam vjere zaplivati,-
biće bolja koja ne potone!
Ne složi se Bajram sa Božićem!
Je l' ovako, braćo Crnogorci?
Svi
iz glasa:
Tako,već nikako!
Mustaj -Kadija
Što zborite? Jeste li pri sebi?
870
Trn u zdravu nogu zabadate!
Kakva jaja, poste i badnjake
vi na pravu vjeru tovarite?
Rad noći se zublje uvijaju,
ali što će u sunčane zrake?
875
Allah, more, mudra razgovora!
Krst i nekrst sve im je na usta;
snijevaju što biti ne može.
Bogu šućur, dvjesti su godinah
otkâ paći vjeru prihvatismo,
880
izmećari dinu postadosmo.
Ćabo sveta, nema u nas hile!
Što će slabo raskršće lipovo
pred ostrotom vitoga čelika?
Svetac pravi mahne li topuzom,
885
od udara zaigra mu zemlja
kako prazna povrh vode tikva.
Malo ljudstvo, što si zasl'jepilo?
Ne poznaješ čistog raja slasti,
a boriš se s Bogom i s ljudima,
890
bez nadanja živiš i umireš.
Krstu služiš, a Milošem živiš!
Krst je rječ jedna suhoparna,
Miloš baca u nesvijest ljude
al' u pjanstvo neko prećerano.
895
Više valja dan klanjanja jedan
no krštenja četiri godine.
O hurije, očih plavetnijeh,
te mislite sa mnom vjekovati,
dje ta sjenka, što je dići može
900
da mi stane pred vašim očima?
pred očima koje strijeljaju,
koje kamen mogu rastopiti,
a kamo li slaboga čovjeka,
rodjenoga da se od njih topi;
905
pred očima vode prebistrene,
dje u dvije sveštene kapljice
predjel širi vidiš božje sile
no s planine u proljetnje jutro
što ga vidiš nad bistrom pučinom!
910
O Stambole, zemaljsko veselje,
kupo meda, goro od šećera,
banjo slatka ljudskoga života,
dje se vile u šerbet kupaju;
o Stambole, svečeva palato,
915
istočnice sile i svetinje,-
Bog iz tebe samo begeniše
crez proroka sa zemljom vladati!
Što će mene od tebe odbiti?
Sto putah sam u mojoj mladosti
920
iz mindera u zoru hitao
na tvoj potok bistri i čudesni,
nad kojijem ogleduješ lice
ljepše sunca, zore i mjeseca.
U nebu sam, u moru, gledao
925
tvoje kule i oštre munare,
s kojih su se k nebu podizali
u svanuće, u divnu tišinu,
hiljadama svešteni glasovi,
glaseć nebu ime svemoguće,
930
zemlji ime strašnoga proroka.
Kakva vjera da se s ovom mjeri?
Kakav oltar bliže neba stoji?
Knez Janko
Efendija, ovako ti hvala!
(podiže kapu)
Lijepu ni iščita prediku:
935
što tražili, ono smo i našli!
Vuk Mićunović
Krst i topuz neka se udare,
kome prsne čelo, kuku njemu!
Jaje zdravo dobije slomljeno.
Što uzmognem, čućete hoću li!
940
Knez Janko
Ema neću, božja vi je vjera,
više slušat odzu u Ćekliće
dje guguče svrh one stugline
ka jejina svrh trule bukvine!
Koga zove uz one glavice
945
svako jutro kako zora sine?
Ja mnim ga je doista dozvao,-
jer mi nije lakši, što ću kriti,
nego da mi na vrh glave stoji.
Knez Rogan
Lijevo mi uho sad zapoja,
950
ja se nadam veselome glasu.
Vuk Mandušić
Danu, Bajko, puhni mi u oko,
jere mi se grdno natrunilo.
Serdar Janko
Ukrešite koji da pušimo!
To je duša vjeri prorokovoj,
955
neće biti žao efendiji.
Tomas
Martinović
Gavranovi graču i biju se,
cijčnę će brzo mesa biti!
Vukota
Mrvaljević
Ne prelaz' mi preko puške, Bajko,
no se natrag preko nje povrati!
960
Vuk Mićunović
(šapti na uho Serdaru Janku)
Ovaj drži za rep adži-Adža,
i puštit ga zadovijek neće
dok pogine kučka ali zrvni.
Skender - Aga
(Vidi Vuka dje šapti; nije mu milo)
Što je ovo, braćo Crnogorci?
Ko je ovaj plamen raspalio?
965
Otkud dodje ta nesrećna misâ
o prevjeri našoj da se zbori?
Nijesmo li braća i bez toga,
u bojeve jesmo li zajedno?
Zlo i dobro bratski dijelimo.
970
Kosa mlada na groblje junačko
siplje li se bulah ka Srpkinjah?
Serdar Vukota
O prokleta zemljo, propala se!
Ime ti je strašno i opako.
Ili imam mladoga viteza,
975
ugrabiš ga u prvoj mladosti;
ili imah čojka za čovjestvo,
svakoga mi uze pridje roka;
ili imah kitnoga vijenca
koji kruni čelo nevjestama,
980
požnješ mi ga u cv'jetu mladosti.
U krv si se meni pretvorila!
Istina je, ovo nije drugo
do gomile kostih i mramorah
na kojima mladež samovoljna
985
pokazuje toržestvo užasa.
O Kosovo, grdno sudilište,
nasred tebe Sodom zapušio!
Vuk Mićunović
Pi, serdare, grdna razgovora!
Što su momci prsih vatrenijeh,
990
u kojima srca pretucaju
krv uždenu plamenom gordošću?
Što su oni? Žertve blagorodne
da prelaze s bojnijeh poljanah
u veselo carstvo poezije,
995
kako rosne svijetle kapljice
uz vesele zrake na nebesa.
Kud će više bruke od starosti?
Noge klonu, a oči izdaju,
uzbluti se mozak u tikvini,
1000
podjetinji čelo namršteno;
grdne jame nagrdile lice,
mutne oči utekle u glavu,
smrt se gadno ispod čela smije
kako žaba ispod svoje kore.
1005
Što spominješ Kosovo, Miloša?
Svi smo na njem sreću izgubili;
al' su mišca, ime crnogorsko
uskrsnuli s kosovske grobnice
nad oblakom, u viteško carstvo,
1010
dje Obilić nad sjenima vlada.
Serdar Ivan
Petrović
S Muhamedom i glupost u glavu!
Teško, Turci, vašijem dušama,
što obliste zemlju njenom krvlju!
Malene su jasli za dva hata.
1015
Ferat Zaćir,
kavazbaša
Jok, serdare, ne ugadješ putom!
Vjera turska podnijeti ne može
da se haba dokle glava skoči.
Iako je zemlja pouzana,
dvije vjere mogu se složiti,
1020
ka u sahan što se čorbe slažu.
Mi živimo kao dosad bratski,
pa ljubovi više ne trebuje.
Knez Janko
Bismo, Turci, ali se ne može!
Smiješna je ova naša ljubav.
1025
Grdno nam se oči susretaju,
ne mogu se bratski pogledati,
no krvnički i nekako divlje:
oči zbore što im veli srce.
Vuk Mandušić
Glete, ljudi, lijepa saruka!
1030
Dje ga kupi, aga, amanati?
Arslan-Aga
Muhadinović
Nijesam ga, Vuče, kupovao,
no mi ga je vezir poklonio
kad sam ljetos u Travnik hodio.
Vuk Mandušić
Ljubovi ti, nabavi mi takvi!
1035
Daću vola za njega iz jarma.
Arslan-Aga
Muhadinović
Ja cu ti ga pokloniti, Vuče,
tek ako ćeš da se okumimo;
milo mi je s takvijem junakom.
Vuk Mandušić
Nema kumstva bez krštena kumstva,
1040
ako hoćeš i četvorostruko.
Arslan-Aga
Muhadinović
Šišano je isto kâ kršćeno.
Vuk Mandušić
Kum ću biti, a prikumak nigda!
Velika graja i pravdanje medju Turcima i Crnogorcima, nego mudriji
razdvajaju da se ne pokolju, sve umuča, niko ništa.
|
|
