|
Tri serdara i dva vojevode
sa njihovo trista sokolovah,
1045
soko Bajo su tridest zmajevah
mrijet neće dok svijeta traje.
Docekaše Šendjera vezira
uvrh ravne gore Vrtijeljke
i klaše se ljetnji dan do podne.
1050
Ne kće Srbin izdati Srbina
da ga svijet mori prijekorom,
trag da mu se po prstu kažuje
kâ nevjernoj kući Brankovića;
no svi pali jedan kod drugoga,
1055
pjevajući i Turke bijući,
a trojica samo pretekoše
pod gomile mrtvijeh Turakah -
ranjene ih Turci pregazili.
Divne smrti, prosto im mlijeko!
1060
Junacima Bog će učiniti
spomen duši a prekadu grobu!
Tri hiljade momka jednakoga
na Šendjera udriše vezira
pridje zore na polje krstačko.
1065
Pregaocu Bog daje mahove!
Raskrhaše silu Šendjerovu.
Blago tome ko se tu nagnao,
već ga rane ne bole kosovske,
već Turčina ni za što ne krivi.
1070
Vitezovi, Srbi vrtijeljski,
luča će se vazda prizirati
na grobnicu vašu osveštenu!
Dohode deset kavazah iz
Podgorice od vezira novoga, koji
oblazi carstvo, i daju vladici Danilu pismo, vladika ga čita,
zamišljen
Vojvoda Batrić
Kaž', vladiko šta ti vezir piše.
Već nećemo da se krije ništa,
1075
svi ako će okrilatit Turci!
Vladika
(čita pismo od
riječi do riječi)
"Selim vezir, rob roba svečeva,
sluga brata sunca svijetskoga,
a poslanik od sve zemlje cara.
Na znanje vi, glavari s vladikom!
1080
Car od carah mene je spremio
da oblazim zemlju svukoliku,
da uredbu vidim kako stoji:
da se vuci ne prejedu mesa;
da ovčica koja ne zanese
1085
svoje runo u grm pokraj puta;
da podstrižem što je predugačko,
da odlijem dje je prepunano;
da pregledam u mladeži zube
da se ruža u trn ne izgubi,
1090
da ne gine biser u bunište;-
i da raji uzdu popritegnem,
e je raja ka ostala marva.
Pa sam čuo i za vaše gore.
Porodica sveta Prorokova
1095
zna junaštvu pravednu cijenu.
Lažu ljudi što za lafa kažu
da se miša i najmanje boji.
Hajte k meni pod mojim šatorom,
ti, vladiko, i glavni serdari,
1100
samo da ste caru na bjeljegu,
za primiti od mene darove,
pa živite kao dosle što ste.
Jaki zubi i tvrd orah slome;
dobra sablja topuz iza vrata,
1105
a kamoli glavu od kupusa.
Šta bi bilo odučiti trske
da ne čine poklon pred orkanom?
Ko potoke može ustaviti
da k sinjemu moru ne hitaju?
1110
Ko izide ispod divne sjenke
Prorokova strašnoga barjaka,
sunce će ga spržit kako munja.
Pesnicom se näda ne rasteže!
Miš u tikvi - što je nego sužanj?
1115
Uzdu glodat- da se lome zubi!
Nebo nema bez groma cijenu.
U fukare oči od splačine.
Pučina je stoka jedna grdna -
dobre duše, kad joj rebra puču.
1120
Teško zemlji kuda prodje vojska!"
Knez Janko
Trgovac ti laže sa smijehom,
žena laže suze prosipljući;
niko krupno ka Turčin ne laže!
Serdar Janko
Ne držimo ove poklisare,
1125
nego da se brže otrsaju
da im paša štogod ne dvoumi.
Nek zna prijed, pa čini šta može!
Vuk Mićunović
Otpiši mu kako znaš, vladiko,
i čuvaj mu obraz kâ on tebi!
1130
Vladika
(otpisuje)
"Od vladike i svijeh glavarah
Selim - paši otpozdrav na pismo.
Tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomi ga, al'zube polomi!
Nije vino pošto pridje bješe,
1135
nije svijet ono sto mišljaste.
Barjaktaru darivat Evropu -
grehota je o tom i misliti!
Velja kruška u grlo zapadne.
Krv je ljudska rana naopaka,
1140
na nos vam je počela skakati;
prepuniste mješinu grijeha!
Puče kolan svečevoj kobili.
Leopoldov hrabri vojevoda,
Sobijevski, vojvoda savojski
1145
salomiše demonu rogove.
U ćitapu ne piše jednako
za dva brata jednoimenjaka.
Pred Bečom je Burak posrnuo,
obrnuše kola niza stranu.
1150
Ne trebuje carstvo neljudima,
nâko da se pred svijetom ruže.
Divlju pamet a ćud otrovanu
divlji vepar ima, a ne čovjek.
Kome zakon leži u topuzu,
1155
tragovi mu smrde nečovještvom.
Ja se sjećam što si reći htio.
Tragovi su mnogi do pećine -
za gorske se goste ne pripravlja!
U njih sada druge misli nema
1160
do što òštrê zube za susjede,
da čuvaju stado od zvjeradi.
Tjesna su vrata uljaniku,
za medjeda skovana sjekira.
Jošt imate zemlje i ovacah,
1165
pa harajte i kože gulite!
U vas stenje na svakoju stranu
zlo, pod gorim, kao dobro, pod zlom.
Spuštavah se ja na vaše uže,
umalo se uže ne pretrže;
1170
otada smo viši prijatelji,
u glavu mi pamet ućeraste."
Svrši
pismo i čita ga naglas pred svijema (Crnogorcima i Turcima)
Knez Rogan
Eto pismo, pa sad put za uši!
Dajte mu ga da se razgovori.
Poslanici vezirski, neveseli, odlaze.
Vuk Mićunović
Drž, ridžale, uzmi ovaj fišek,
1175
ponesi ga na poklon veziru
i kaži mu da je to cijena
koje drago glave crnogorske.
Ridžal Osman
Kakav fišek na poklon veziru,
samovoljni kavurski hajduče!
1180
Ne zbori se tako s vezirima,
no dje dodju donose groznicu,
suze skaču same na očima
i zahuči zemlja od kukanja!
Vuk Mićunović
Da nijesi u kuću došao,
1185
znao bih ti odgovorit divno;
ema hoću nešto svakojako.
Zar obadva nijesmo hajduci?
On je hajduk roblja svezanoga,
on je bolji e više ugrabi;
1190
ja sam hajduk te gonim hajduke,
glasnija je moja hajdučina.
Ja ne pržim zemlje i narode,
ama mnogi grdni mučitelji
na nos su se preda mnom pobili;
1195
mnoga, bule vaše, kukajući,
za mnom crna kluvka razmotale.
Odoše
kavazi vezirski.- Biju se dva kokota kod skupstine.
Knez Rogan
Vidite li ova dva djavola!
Oko šta se oni dva poklaše,
jedan drugom oči iskopaše?
1200
Za njima su tridest kokošakah,
mogu živjet kao dva sultana
da im dádê nekakva nesreća.
I što mi je do njiove svadje -
a voli bih da nadjaca manji;
1205
a ti, aga, brade ti svečeve?
Skender - Aga
A ja voli da nadjača viši.
Rašta ga je Bog višega dao:
kad je viši, neka je i jači!
* * * * *
Noć je
mjesečna, sjede oko ognjevah i kolo na velje guvno poje.
|
|
